Beaumont [bu'mənt], Francis, engleski književnik (Grace-Dieu, Leicestershire, 1584 – London, 6. III. 1616). Studirao na Sveučilištu u Oxfordu, potom od 1600. u Londonu (Inner Temple). Javio se ovidijevskom poemom Salmakida i Hermafrodit (Salmacis and Hermaphroditus, 1602), potom se priklonio kazalištu. Smatra ga se autorom komedije naravi Ženomrzac (The Woman Hater, 1605–07) te prve engleske burleske, Vitez od žarkoga tucala (The Knight of the Burning Pestle, 1607?, 1613), u kojoj je parodirao konvencije građanske komedije i inovativno se poslužio prikazom kazališta u kazalištu. Njegovo se kritičko mišljenje prihvaćalo (Ben Jonson, John Dryden), a djela cijenila zbog dosljedne strukture, izraza prilagođena likovima te poznavanja versifikacije. Najznačajnija je njegova suradnja s Johnom Fletcherom, s kojim je zajedno pisao za kazalište od 1606. do 1613., kada se povukao iz kazališnoga svijeta. Premda im izdanje iz 1679. pripisuje 54 dramska djela, filološka su istraživanja pokazala da ih je zajedničkih desetak. Ostala su nastala samostalno ili u suradnji s drugim autorima, što je i nadalje predmet rasprave o autorskim atribucijama. Najuspjelijim se zajedničkim djelima smatraju Filastar (Philaster, 1608–10), Tragedija djevojke (The Maides Tragedy, 1608–11) te Kralj i Nekralj (A King and No King, 1611). Odlike njihove poetike (nevjerojatni i sentimentalni zapleti, iznenadni obrati, promjene identiteta, simetrični kontrasti, komika i frivolnost i dr.) poslije su znatno utjecale na estetiku restauracijske komedije pa klasicističke drame u XVIII. stoljeću, a njihova su djela gotovo 150 godina vladala engleskim pozornicama i bila vrlo omiljena.
