Beach Boys, The

Beach Boys, The [δə bi:č biz], američki rock-sastav, utemeljen 1961. u Hawthorneu u Californiji. Izvornu postavu činili su braća Wilson, Brian (r. 1942), klavirist i pjevač, Dennis (1944–83), bubnjar i pjevač, i Carl (1946–98), gitarist i pjevač, te Mike Love (r. 1941), pjevač i tekstopisac, i Al Jardine (r. 1942), ritam-gitarist i povremeni pjevač. U početku osmišljen kao obiteljski kolektiv koji će u kratkom formatu pop-pjesme oslikavati ugođaj kalifornijskih plaža, zagovarajući bezbrižan, »sveamerički« surferski raj, nadahnuti vokalnim harmonijama sastava The Four Freshmen, doo-wop stilom sastava The Penguins i energijom ranoga rock ‘n’ rolla (napose Chucka Berryja), sastav je debitirao singlom »Surfin’« (1961) te albumom Surfin’ Safari (1962). Niz daljnjih albuma (Surfin’ U.S.A., 1963; Surfer Girl, 1963; All Summer Long, 1964., i dr.) učvrstio je status Beach Boysa kao tvoraca tzv. kalifornijskog zvuka (engleski the California sound), a Wilsonove i Loveove tinejdžerske ode »beskrajnom ljetu«, daskanju na vodi, automobilima i djevojkama (»Surfin’ U.S.A.«, »Fun, Fun, Fun«, »I Get Around«, »Little Deuce Coupe«, »Don’t Worry Baby«) postigle su globalan uspjeh s čak deset pjesama u vrhu ljestvica slušanosti 1963–64. Od sredine 1960-ih, nadahnut produkcijskom tehnikom »zvučnoga zida« Phila Spectora i pod utjecajem Beatlesa, Brian Wilson kao glavni autor i producent uvodi složenije stvaralačke postupke te usmjerava pjesme prema slojevitijim i osobnijim temama, proširujući instrumentalni spektar sastava za pop-glazbu atipičnim glazbalima (čembalo, flauta, klarinet, francuski rog te raznovrsni gudači). Rezultati tehnoloških i harmonijskih inovacija prepoznaju se na Pet Sounds (1966), jednom od najutjecajnijih albuma u povijesti popularne glazbe (začetka progresivnog pop rocka i konceptualnih art rock albuma, s mnogo kasnijim odjecima u indie i emo rocku); to je izdanje, međutim, označilo kraj privlačnosti sastava za širu publiku. Brian Wilson prestao je nastupati zbog psihičke bolesti, a sastav, predvođen Carlom te uvodeći nove članove (najistaknutiji je Bruce Johnston, r. 1942), nije uspio vratiti popularnost ni održati glazbenu relevantnost: poslije slabo primljenoga albuma Smiley Smile (1967), sastavljenoga od fragmenata Brianova ambicioznog, ali nedovršenog projekta Smile (s kojega je 1966. izdan samo iznimno uspješan singl »Good Vibrations«, dočim su The Smile Sessions izdani 2011), slijedili su neujednačeni albumi Friends (1968), 20/20 (1969), realiziran bez Briana, Sunflower (1970), Surf’s Up (1971) i Holland (1973). Dennis Wilson objavio je 1977. cijenjeni album Pacific Ocean Blue, a nakon njegove smrti sastav objavljuje više nezapaženih albuma te, unatoč uzajamnim razmiricama i sudskim tužbama, nastavlja karijeru kao nostalgično usmjerena koncertna atrakcija (nakon Carlove smrti sastav predvodi Love). Nakon što je pod imenom sastava 1977. objavio The Beach Boys Love You, koji je samostalno skladao i odsvirao, Brian Wilson je objavio desetak albuma, među kojima se ističu Brian Wilson (1988), Brian Wilson Presents Pet Sounds Live (2002), Brian Wilson Presents Smile (2004), dočim je 2012. producirao album That’s Why God Made the Radio, posljednji objavljen rad Beach Boysa. S 29 albuma i više od 100 milijuna prodanih nosača zvuka, The Beach Boys pripadaju komercijalno najuspješnijim sastavima u povijesti popularne glazbe; 1988. uvedeni su u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).