Bazilije II. (grčki Βασίλεıος, Basíleios), bizantski car (?, oko 957 – ?, 15. XII. 1025). Carem postao 976., a stvarno vladao samostalno od 985. Na početku njegove vladavine vojskovođa Barda Skler pokušavao je uzurpirati prijestolje, ali ga je u tome spriječio vojskovođa Barda Foka. U gotovo 30-godišnjim borbama protiv moćnoga cara Samuila, Bazilije se vrlo često i osobno angažirao u pohodima. Uništenje Samuilove države postaje glavna zadaća Bazilijeve vanjske politike: to se konačno i dogodilo 1014. bizantskom pobjedom u klancima Belasice. Oslijepivši, navodno, tisuće zarobljenika, Bazilije je dobio naslov »Bugaroubojica«. Četiri godine potom bizantska je vojska ušla u nekadanju Samuilovu prijestolnicu Ohrid. U unutarnjoj politici Bazilije je u sukobu s novonastalim slojem veleposjednika nastojao očuvati sitni (stratiotski) seljački posjed, koji je više od 3 stoljeća bio osnovica bizantskoga vojnog i poreznog sustava. Radikalnim mjerama to mu je djelomično i uspijevalo, ali ne i njegovim nasljednicima. Za Bazilijeve vladavine Bizantsko Carstvo imalo je golemu vojnu moć koja u XI. st. slabi.
