Bauer, Ludwig (Ljudevit), hrvatski književnik i prevoditelj (Sisak, 13. VIII. 1941). Diplomirao je 1965. jugoslavenske jezike i književnosti te ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1969–73. polazio poslijediplomski studij češkog i slovačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Pragu; u tom je razdoblju objavio više članaka i studija o slovačkoj i češkoj književnosti. Radio je kao nastavnik, urednik u izdavaštvu te vozač, scenarist i savjetnik na Televiziji UN-a. Isprva istaknuti pisac za djecu i mladež (Parnjača Colombina, 1979; Dokaz da je Zemlja okrugla, 1987; Tri medvjeda i gitara, 1991., devet izdanja), također je u rotoizdanjima objavio kriminalističke romane Trag u travi (1984) i Krik (1985). Iznimno zamijećen obiteljski roman Kratka kronika porodice Weber (1990), o podunavskoj njemačkoj obitelji tijekom XX. st., temeljen je na fiktivnim zapisima i blizak postmodernoj formi historiografske metafikcije (odnosno, u hrvatskim okvirima, tzv. novopovijesnom romanu), a zavičajno i autobiografsko (folskdojčersko) iskustvo u temelju je i nagrađivanoga romana Zavičaj, zaborav (2010), »alternativnoj autobiografiji«, Bildungsromanu o odlasku na studij u grad, te romana Toranj kiselih jabuka (2013), o odrastanju tijekom II. svjetskog rata i u poraću. Glavninu Bauerova opusa čine romani s fabulama kojima je pozadina rasap društva kasnog socijalizma 1980-ih te tranzicija u kapitalizam 1990-ih: Biserje za Karolinu ili Križni put Borisa Brucknera (1997), o piscu koji sastavlja govore ljubavnici političarki, Patnje Antonije Brabec (2008), ispripovijedan naizmjence iz ženske i muške perspektive, Karusel (2011), o povratniku iz Amerike u hrvatsku provinciju 1990-ih, i Kuća ili Čovjek koji je kupovao čavle (2024) oblikuju se oko priča o ljubavnom ili bračnom paru u kojem je muškarac zastupnik individualizma, a žena karijerizma i prilagodljivosti; glavni je lik romana Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat (2002) socijalistički funkcioner, Dvostruki život Eve Braun (2022) pripovijeda o troje prijatelja u doba tranzicije i Domovinskoga rata, dočim roman Šoferi (2017) prikazuje rat kroz priče trojice vojnih vozača. Bauerovi romani usredotočeni su na privatne sudbine najčešće »slabih« junaka (intelektualaca), često folskdojčerskog podrijetla, te rabe zaplete s elementima obiteljskoga, ljubavnoga, političkoga i feljtonskoga romana, a društvenomu i povijesnomu kontekstu pristupaju ironijski, katkad do groteske. U romanu Prevođenje lirske poezije: romanetto buffo (2001), satiričnom prikazu neuspjelog umjetnika, spaja elemente visoke i trivijalne kulture, Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek (2015) suvremeni je pikarski roman oslonjen o tradiciju češkoga, »švejkovskog« humora i s elementima fantastike, a znanstvenofantastični, distopijski, okvir imaju romani Muškarac u žutom kaputu (2018), o intelektualcu u državi nakon revolucije, i Repriza (2020), o skupini mladih nakon nuklearne apokalipse. Objavio je i romansirani životopis Zapisi i vremena Nikice Slavića: hagiografija (2007). Piše radiodrame i dječje igrokaze, prevodi s češkoga (Karel Čapek, Ladislav Fuks), danskoga (Hans Christian Andersen), engleskoga (Oscar Wilde), njemačkoga i slovačkoga (za antologiju slovačke poezije Crna violina primio je 2009. u Slovačkoj Hviezdoslavovu nagradu za strane prevoditelje). Romani su mu prevođeni na njemački, nizozemski, makedonski i slovački jezik. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2025).
