Batowski [ba'tofsk’i], Henryk, poljski povjesničar i slavist (Lavov, 12. V. 1907 – Krakov, 25. III. 1999). Na Lavovskom sveučilištu 1929. doktorirao tezom iz područja bohemistike. Usavršivao se na praškom Karlovu sveučilištu. Vrativši se u Lavov, od 1931. predavao na katedri za srpskohrvatski jezik. Od 1936. bio lektor češkoga na krakovskom Jagiellońskom sveučilištu, gdje se habilitirao 1939. S početkom II. svjetskoga rata zajedno s nastavničkim osobljem Krakovskoga sveučilišta bio uhićen i interniran u logor Sachsenhausen, potom u Dachau. Uspjevši se vratiti u Krakov, do 1945. predavao na ilegalnom sveučilišnom odjelu za političke znanosti. Trajno vezan za Krakovsko sveučilište, u poraću se afirmirao kao povjesničar južnoslavenskih zemalja u XIX. i XX. stoljeću. Iako u hrvatskom jeziku samouk, preveo je Dunju u kovčegu Milana Begovića, prvi poljski prijevod toga romana (Pigwa w skrzyni, 1930). U travnju 1928. susreo se sa Stjepanom Radićem u Pragu te je od tada pratio hrvatske političke prilike i u poljskom tisku do kraja 1930-ih objavljivao recenzije djela hrvatskih povjesničara. Kao istraživač političke povijesti Austro-Ugarske Monarhije te diplomacije u slavenskim zemljama (Raspad Austro-Ugarske 1914–1918 – Rozpad Austro-Węgier 1914–1918, 1965) zastupao stajalište o hrvatskoj narodnosnoj neovisnosti. Bio je redoviti član Poljske akademije umjetnosti (PAU). Prvi je Poljak odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1997).
