Baškirci, turkijski narod u Rusiji, uglavnom u Baškiriji (29,5% ukupnog stanovništva ili oko 1,2 milijuna), ali i u nekim drugim krajevima (Čeljabinska, Orenburška i Tjumenjska oblast, Permski kraj); ukupno oko 1,58 milijuna pripadnika (2010). Sami se nazivaju Baškort. Izvorno nomadski stočari (konji, ovce, goveda), u XIX. su stoljeću postupno prešli na sjedilački način života (poljodjelstvo, stočarstvo). Po vjeri su muslimani suniti, a manja skupina (tzv. Nagajbak) prihvatila je pravoslavlje.
Jezik
Baškirski jezik pripada sjeverozapadnoj (kipčačkoj) skupini turkijskih jezika. Književni jezik stvoren na temelju kuvakanskoga (jugoistočnoga) i jurmatinskoga (sjeverozapadnoga) dijalekta, blizak je tatarskomu jeziku. Pismo je prilagođena ruska ćirilica.
Književnost
Među Baškircima postojala je bogata i raznovrsna usmena pučka književnost (epovi, priče, legende, poslovice), a posebno su se isticali junački epovi (kubairi), koje su prenosili narodni pjevači seseni. Zapisivanje toga narodnoga blaga počinje u XIX. st. Tu usmenu književnost karakterizira bogata metaforičnost te isticanje moralne energije i slavljenje smionih i buntovnih pojedinaca (popularni pučki pjevač bio je npr. Salavet Julajev, suborac ustanika Jemeljana Pugačova). Na početku XX. st. baškirski pučki pjesnik Mažit Gafuri (1880–1934) pozorno prati politička i društvena gibanja pa se 1905. izjašnjava za revoluciju, 1914. osuđuje rat, a 1917. pozdravlja pad samodržavlja (Jutro slobode). Utemeljitelj suvremene baškirske književnosti, Gafuri je ujedno i istaknuto ime tatarske literature; određen broj Baškiraca pisao je na tatarskome i prije Listopadske revolucije i nakon nje. Zapažena su imena među Gafurijevim suvremenicima Daut Jultij, Afzal Tagirov, Fazil Tujkin i Sajfi Kudaš.
Listopadska revolucija i dekret iz 1919. o stvaranju Baškirske ASSR dali su poticaj suvremenoj baškirskoj književnosti. Stvara se baškirsko kazalište (1919) i ohrabruju nastojanja oko afirmacije narodnoga repertoara, tiskaju se pjesnički zbornici, književno-umjetnički časopisi Belem, Sesen, Oktobar i drugi. U tematskom pogledu baškirska je književnost bliska srodnim tadanjim sovjetskim književnostima, a osobito nastoji izraziti nove prilike na selu. Zapisivanju pučkoga blaga poklanja se velika pozornost, pa su angažirani mnogi istraživači i napisane prve znanstvene monografije. U baškirskoj književnosti znatan je i dalje utjecaj folklornog elementa te klasične i suvremene ruske književnosti. Poznatija su imena baškirske književnosti: M. Mergen, B. Bikbaj, I. Abdulin, A. Mirzagitov, R. Nigmati.
