Barthes [baʀt], Roland, francuski teoretičar, semiolog, sociolog i književni kritičar (Cherbourg, 12. XI. 1915 – Pariz, 26. III. 1980). Osnivač katedre književne semiologije pri Collège de France (1976), osobito zaslužan za razvoj strukturalizma. Pod utjecajem G. Bachelarda i B. Brechta objavio Nulti stupanj pisma (Le Degré zéro de l’écriture, 1953), razmišljanje o književnom jeziku i njegovim povijesnim uvjetovanostima, esej koji su mnogi držali manifestom »nove kritike«, koja je imanentna i vodi računa samo o tekstu i njegovim značenjima. U esejima Mitologije (Les Mythologies, 1957) i Sustav mode (Système de la mode, 1967) proučava mitove svakodnevnog života i društvene obrasce. U duhu Saussureove lingvistike napisao esej Elementi semiologije (Éléments de sémiologie, 1964). Težio stvaranju »znanosti teksta«, odnosno analitičkog proučavanja struktura koje u književnom djelu tvore značenje. U kasnijim djelima Carstvo znakova (L’Empire des signes, 1970) i Užitak u tekstu (Le Plaisir du texte, 1973) bavio se pitanjima estetike. Na kraju je sasvim napustio znanstvene pretenzije i u formu eseja unio znatne inovacije, posebno snažnu prisutnost putenog i tvarnoga svijeta: Fragmenti ljubavnog diskursa (Fragments d’un discours amoureux, 1977). Značajan i kao teoretičar novog romana i fotografije.
