Banić-Pajnić, Erna, hrvatska filozofkinja (Zagreb, 27. I. 1947). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila studij filozofije i francuskoga jezika (1969), magistrirala (1976) te doktorirala filozofiju (1984). Bavi se uglavnom istraživanjima djela hrvatskih filozofa latinista; istražuje hermetičku filozofiju te filozofiju humanizma i renesanse. Radi u Institutu za filozofiju od 1979. Djela: Antun Medo (1980), Smisao i značenje Hermesove objave (1989), Duhovno-povijesna raskršća (1991), Veliko čudo – čovjek (Magnum miraculum – homo, koautorica, 1995), Petrićev put; od kritike Aristotela do pobožne filozofije (2001).
