Bangladeš (bengalski: Bengalska zemlja; službeno: Gana Prajatantri Bangladesh; Narodna Republika Bangladeš), država u južnoj Aziji (istočni dio Indijskoga poluotoka), između Indije na zapadu, sjeveru i istoku (duljina granice 4053 km), Mjanmara na jugoistoku (193 km) i Bengalskoga zaljeva na jugu; obuhvaća 147 570 km².
Prirodna obilježja
Najveći dio Bangladeša zauzima aluvijalna močvarna nizina rijeka Gangesa, Brahmaputre (Jamuna) i Meghne. Ta nizina (90% površine Bangladeša), koja je mjestimice samo 9 m iznad razine mora (Bengalski zaljev), sastoji se od područja sadašnje delte na jugu (oko 60 000 km²) i područja stare fosilne delte na sjeveru, koja je 30 do 100 m viša od sadašnje. Kvartarni riječni nanosi u delti mjestimice su debeli nekoliko kilometara. Prema sjeveru prelazi aluvijalna nizina u brežuljkaste ogranke gorja Khasi (Indija), a prema jugoistoku u ogranke vapnenačkoga gorja Mizo (prije Lushai). Brežuljkasto tlo Chittagonga (do 1230 m), visoko prosječno 610 m, pruža se od sjevera prema jugu u 10 niskih međusobno usporednih lanaca.
Za klimu Bangladeša karakteristična je izmjena ljetnog (lipanj–listopad) i zimskog monsuna. Godina se dijeli na kišno, vlažno ljetno (ožujak–lipanj) doba i suho zimsko (listopad–veljača) doba. Klima je zbog prevelike vlage (za kišnog razdoblja poveća se oko 95%) od polovice ožujka do listopada gotovo nepodnošljiva. Minimalna temperatura iznosi ljeti 21 °C do 22 °C, a maksimalna 32 °C do 35 °C. Za zimskog monsuna od listopada do kraja veljače klima je blaga, suha i vrlo ugodna. Godišnja količina oborina raste od zapada (1400 mm) prema istoku (3000 do 4000 mm, a mjestimice i više od 12 000 mm). Za izmjene monsuna u ožujku, travnju i listopadu česti su tropski cikloni, koji nanose goleme štete, osobito poplavama; od njih je stradalo više od milijun ljudi, najviše 1737., 1876., 1970. i 1991. Od svibnja do kolovoza, za kopnjenja snijega na Himalaji i monsunskih kiša, rijeke poplavljuju golema područja i zbog niskih obala mjestimice mijenjaju tokove. Najveći dio Bangladeša pripada plovnom riječnom sustavu Gangesa i Brahmaputre, koji ima nivalno-pluvijalni režim. Morska obala (580 km) pripada uglavnom delti Gangesa, a ispresijecana je mrežom kanala i riječnim rukavima, od kojih je za plovidbu i promet najvažniji Meghna.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2011. u Bangladešu živi 142 319 000 st. S prosječnom naseljenošću od 964,4 st./km² (2011) ubraja se u najgušće naseljene zemlje Trećeg svijeta. Stanovnici su najvećim dijelom Bengalaci (97,7%) te pripadnici manjih plemenskih skupina (1,1%): Chakma (0,2%), Saontal (0,2%), Marma (0,1%) i dr. Po vjeri su muslimani (88,3%, 2005), hinduisti (10,5%), budisti (0,6%), kršćani (0,3%) i dr. (0,3%). Godišnji porast stanovništva iznosi 1,3% (2006–11). Niži je od prirodnog priraštaja stanovništva (1,76%, odnosno 17,6‰, 2010) zbog iseljavanja; natalitet 23,4‰ (2010) i mortalitet 5,8‰ (2010) su u opadanju; mortalitet dojenčadi iznosi 49,0‰ (2009). Stanovništvo je u prosjeku vrlo mlado (zemlja djece); u dobi je do 14 godina 34,8% st., od 15 do 59 godina 58,1% st., a u dobi od 60 i više godina 7,1% st. (2010). Očekivano trajanje života iznosi 67,6 godina za muškarce i 71,3 godine za žene (2010). U primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) zaposleno je samo 43,8% aktivnog stanovništva, u sekundarnim djelatnostima (rudarstvo, građevinarstvo, industrija) 16,0%, a u uslužnim djelatnostima 40,2% (2004–05). Sveučilišta su u Dhaki (osnovano 1921), Rajshahiju (1953), Mymensinghu (1961), Chittagongu (osnovano 1966); službeni je jezik bengalski (bangla); pismeno je 55,3% st. (2009). Glavni je grad Dhaka (prije Dacca; 7 000 940 st., šire gradsko područje 12 797 394 st., 2008); ostali veći gradovi (2008): Chittagong (2 579 107 st., odnosno 3 858 093 st.), Khulna (855 650 st., odnosno 1 388 425 st.), Rajshahi (prije Rampur Boalia; 472 775 st., odnosno 755 495 st.), Narayanganj (1 450 000 st.), Tungi (417 500 st., 2009), Sylhet (399 400 st., 2009) i dr.; u gradovima živi 27,6% st. (2009).
Gospodarstvo
Bangladeš je među slabije razvijenim zemljama iako početkom 2000-ih ostvaruje rast BDP-a (6%, 2013) i industrijske proizvodnje (9%, 2013). Znatan je udjel siromašnog stanovništva (31,5%, 2010), iako se postupno smanjuje (48,9%, 2000). Stopa nezaposlenosti je 5% (2013). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2013. iznosi 129,9 milijarda USD; BDP po stanovniku iznosi oko 830 USD. U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (53,9%), zatim industrijski (28,9%) i poljoprivredni (17,2%). U industriji prevladava proizvodnja odjeće i druge tekstilne robe (po izvozu tih proizvoda Bangladeš je među vodećim zemljama u svijetu). Bangladeš je također svjetski značajan proizvođač riže, tropskog voća, čaja, jute, ribljih prerađevina i dr. Perspektivno gospodarsko značenje imaju i nalazišta prirodnoga plina. Godine 2013. vrijednost izvoza bila je 26,9 milijarda USD (odjeća i tekstilna roba čine oko 80% izvoza). Najviše se izvozi u SAD, Njemačku, Veliku Britaniju i Francusku. Vrijednost uvoza 2013. iznosila je 32,9 milijarda USD (strojevi i oprema, kemijski proizvodi, željezo, čelik, cement, naftni derivati, prehrambeni proizvodi). Najviše se uvozi iz Kine, Indije, Malezije, Južne Koreje i Japana. Značajne su doznake radnika zaposlenih u inozemstvu (uglavnom u Saudijskoj Arabiji i njoj susjednim zemljama); vrijednost doznaka 2013. procjenjuje se na 15 milijarda USD. Javni dug iznosi 30,9% BDP-a (2013).
Promet
Bangladeš ima oko 8000 km vodenih putova; najvažniji su Ganges, Brahmaputra i Meghna, u koje mogu ući i morski brodovi. Duljina željezničke pruge iznosi 2835 km (2011), a cestovne mreže 239 226 km (2004; asfaltirano je 23 923 km cesta). Glavne su luke Chittagong, Chalna i Mongla. Zračne luke: Dhaka (Zia; međunarodna), Chittagong, Jessore, Sylhet, Cox’ Bazaar, Iswardi, Rajshahi i Saidpur.
Novac
Novčana je jedinica taka (Tk, BDT); 1 taka = 100 paisa.
Povijest
Do 15. VIII. 1947. povijest Bangladeša pripadala je prošlosti pokrajine Bengal. Nakon diobe Indijskoga potkontinenta (1947) teritorij današnjega Bangladeša (istočni Bengal) dodijeljen je Pakistanu kao istočna pokrajina, tj. Istočni Pakistan (većinom hinduistički zapadni Bengal pripao je Indiji). Ekonomsko-političkoj prevlasti zapadnoga dijela Pakistana nad istočnim protivila se Awami-liga šeika Mujibura Rahmana. Nastala je 1954. kao pokret za autonomiju, a ubrzo je zahtijevala neovisnost, zbog čega je Rahman bio zatvoren. Na izborima 1970. Awami-liga dobila je prevlast u pokrajinskom i saveznom parlamentu. Predsjednik Pakistana Yahya Kan i vođa utjecajne Pakistanske narodne stranke Zulfikar Ali Bhutto početkom 1971. neuspješno su pregovarali s Rahmanom o statusu Istočnoga Pakistana. Yahya Kan je odgodio zasjedanje novoga parlamenta, zabranio je Awami-ligu, a Rahman je ponovno bio zatvoren i osuđen na smrt. Vodstvo Awami-lige u izbjeglištvu, u Calcutti, osnovalo je privremenu vladu i 10. IV. 1971. donijelo deklaraciju o neovisnosti Bangladeša. Bengalsko je stanovništvo pružalo otpor vlastima Pakistana (gerilski pokret Mukti Bahini borio se za neovisnost od kraja 1970). Oružani odgovor pakistanske vojske potaknuo je građanski rat u kojem je poginulo nekoliko stotina tisuća Bengalaca, dok ih je više od 10 milijuna izbjeglo u indijski Zapadni Bengal. U sukobe je bila uključena i Indija (3–16. XII. 1971. bila je u ratu s Pakistanom), čija je vojska, uz potporu bengalskih gerilaca, Bangladešu donijela neovisnost (bilo je zarobljeno oko 90 000 pakistanskih vojnika). Početkom 1972. Rahman je pušten iz zatvora u Pakistanu i postao predsjednik vlade Bangladeša (Abu Sayed Chowdhury izabran je za predsjednika države, a potkraj 1973. smijenio ga je Muhamed Ula). Pakistan je priznao Bangladeš 1974., a iste godine Rahman je proglasio izvanredno stanje te je 1975. postao predsjednik države s neograničenim ovlastima. Potkraj 1975. izgubio je potporu vojske pa je s dijelom obitelji ubijen, a predsjednik je postao Muštaq Ahmed. Državna nestabilnost trajala je i dalje, s nizom vojnih udara i protuudara. Na izborima 1978. za predsjednika je potvrđen general Ziaur Rahman. Obračuni vojnih frakcija nastavljeni su do 1982 (s tri predsjedničke smjene), kada je u vojnom udaru bez žrtava vlast preuzeo general Hussein Mohammad Eršad. Izvanredno stanje uveo je 1985; zabranio je političke aktivnosti i štrajkove, a islam je proglasio državnom religijom. Izbore je organizirao 1986. i njegova stranka Džatija (Jatiya) nadmoćno je pobijedila ispred neovisnih kandidata, Awami-lige i islamske fundamentalističke stranke Džamaat-i-Islami (Jamaat-i-Islami). Oporba je bojkotirala rad parlamenta pa su novi izbori održani 1988. Na njima je Eršadova stranka ponovno pobijedila (75% mjesta u parlamentu). Društvene reforme otežavali su opće siromaštvo i nerazvijenost te česte katastrofalne poplave (1988. bilo je poplavljeno oko 70% Bangladeša; 1991. u nevremenu je poginulo više od 150 000 ljudi). Početkom 1990-ih učestale su akcije gerilskog pokreta Shanti Bahini, koji se od 1975. bori za autonomiju u regiji Chittagongu (u tim sukobima poginulo je više od 4000 ljudi, a oko 50 000 izbjeglo je u Indiju). Slobodni parlamentarni izbori održani su 1991., a predsjednik je postao Abdur Rahman Biswas. Početkom 1992. pogoršani su odnosi s Mjanmarom (Burma), iz kojega je u Bangladeš izbjeglo oko 300 000 pripadnika muslimanskoga naroda Rohingya. Dugotrajan spor s Indijom oko podjele vode iz rijeke Gangesa riješen je sporazumno potkraj 1996. Od 1990-ih izraženije je političko suprotstavljanje između Awami-lige, koju predvodi Wazed Hasina (Sheikh Hasina Wajed; kći M. Rahmana), i Nacionalističke stranke Bangladeša, koju predvodi Khaleda Zia (udovica generala Z. Rahmana). Khaleda Zia bila je premijerka 1991–96. i 2001–06., a Wazed Hasina 1996–2001. i ponovno je od 2009. Početak 2000-ih obilježen je porastom kriminala i islamističkoga terorizma; zbog učestaloga političkog nasilja 2007. bilo je uvedeno izvanredno stanje. Awami-liga pobijedila je na izborima u siječnju 2014; izbore su bojkotirale vodeće oporbene stranke, a u prosvjedima je bilo više desetaka poginulih. Nastavljena je politička nestabilnost, a masovno siromaštvo ostalo je značajan društveni problem.
Politički sustav
Prema Ustavu od 16. XII. 1972 (u više navrata suspendiran, te nadopunjen brojnim amandmanima) Bangladeš je unitarna republika, s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, a bira ga parlament za mandat od 5 godina i na najviše dva mandata. Izvršnu vlast ima vlada, na čelu koje je premijer, koji predlaže ostale članove vlade. Premijera imenuje parlament, a ostale članove vlade predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima jednodomni Nacionalni parlament (Jatiya Sangsad) s 350 zastupnika (300 izravno biraju građani, a 50 mjesta rezerviranih za žene popunjava se posredno, razmjerno uspjehu pojedine stranke na izborima). Mandat je parlamenta 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako i imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast ima Vrhovni sud čije članove imenuje predsjednik republike. Administrativno je Bangladeš podijeljen na 7 okruga. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 26. lipnja (1971).
Političke stranke
Narodna liga Bangladeša (Bangladesh Awami League – akronim AL), osnovana 1949., stranka je lijevoga centra. Vodila je koalicijsku vladu 1956–58. Pobijedila je na izborima 1970. te je predvodila borbu za neovisnost o Pakistanu (1971). Bojkotirala je izbore 1986. i 1988., a 1996. osnovala je koalicijsku vladu. Nakon izbora 2001. nalazi se u oporbi. Tijekom vladavine vojne hunte organizirala je prosvjede diljem države, te je na izborima 2008. odnijela pobjedu u velikoj koaliciji s 14 političkih stranaka i pokreta; od tada se nalazi na vlasti. Pobijedila je i na izborima u siječnju 2014., na kojima vodeće oporbene stranke nisu sudjelovale. Nacionalistička stranka Bangladeša (Bangladesh jatiyatabadi dal – akronim BJD), osnovana 1978., stranka je desnoga centra. Bila je na vlasti 1979–82., potom je bojkotirala izbore 1986. i 1988. Na izborima 1991. osvojila je vlast i sastavila vladu, koja je vladala do 1996. Nakon izbora 2001. BJD je ponovno bila na vlasti, s koje je maknuta vojnim udarom 2006. Nakon izbora 2008. nalazi se u oporbi.
