Babić, Ivan, hrvatski filozof i politolog (Runovići kraj Imotskog, 20. V. 1929 – Zadar, 27. IV. 1975). Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1957. diplomirao filozofiju i anglistiku. Doktorirao je 1965. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Znanstveno se usavršavao u SAD-u (1964–65) i u Njemačkoj (1969–70). Od 1962. do 1966. bio je viši stručni suradnik Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, a od 1966. docent te izvanredni profesor Fakulteta političkih znanosti. Kao gostujući profesor predavao je na Sveučilištu Yale (1973–74). Prvi je predsjednik (1966) Politološkog društva Hrvatske, a bio je i glavni urednik časopisa Politička misao (1969–74) te je značajno pridonio politološkom profiliranju Fakulteta političkih znanosti i razvoju politologije kao discipline. Sudjelovao je u Hrvatskom proljeću kao poslanik u Saveznoj skupštini, sudionik političkih rasprava i komentator u novinama i časopisima (Hrvatsko sveučilište i dr.), a nakon njegova gušenja isključen je iz javnog života. Pisao je znanstvene radove o sukobu na ljevici, demokraciji kao središnjoj kategoriji političke teorije, političko-filozofskoj misli K. Marxa, socijalno-političkoj filozofiji Johna Deweyja i teoriji instrumentalizma. Glavna djela: Odnos filozofije i znanosti u radovima jugoslavenskih marksista 1931–1941 (1965) i Politička teorija instrumentalizma (1971).
