Babelj (Babel’) [ba'b’il’], Isak Emanuilovič (Isaak Êmmanuilovič), ruski književnik (Odesa, 13. VII. 1894 – Moskva, 27. I. 1940). Podrijetlom iz židovske trgovačke obitelji. Polazio gospodarske škole; objavljivao od 1916., bavio se u Odesi dopisništvom, sudjelovao u pohodu Crvene konjice pod vodstvom Budjonog protiv Poljske J. Piłsudskoga 1920. Kratke novele iz ciklusa Crvena konjica (Konarmija, 1926) nosile su nadnevke i ratna mjesta »zapisa« kao i prava imena zapovjednika. Tiskane su u Lefu u doba zahtjeva za »književnošću činjenica«, od koje su Babeljeve tekstove odvajali visok stupanj stilizacije, kontrastiranje surovosti Crvene armije s lirskim patosom, pripovjedačev skepticizam i potraga za humanim vrijednostima, barokna likovnost i teatralnost predočenoga te isticanje multikulturnosti operativnoga prostora zapadne Ukrajine (Poljaci, Židovi, Ukrajinci, Kozaci). Knjiga pripovijedaka Odeske priče (Odesskie rasskazy, 1931) tematizira židovsko predgrađe i ciklizira se oko bande Benje Krika. Lokalni je kolorit nazočan, ali stilizacija likova i zbivanja nije folklorna. Drame Zalazak sunca (Zakat, 1927) i Marija (1935) tematski se vežu bilo uz židovsku sredinu bilo uz unutarnje sukobe za građanskog rata.
Babelj je nastupao protiv »banalnih riječi« na Kongresu pisaca 1934., putovao u Pariz na Kongres za zaštitu kulture 1936., ali je 1939. uhićen; umro je u logoru. U Hrvatskoj su o Babelju osobno svjedočili G. Krklec (susret u Parizu) i E. Šinko (moskovsko poznanstvo).
