atavizam (lat. atavus: prapradjed), neočekivano javljanje nekih tjelesnih osobina dalekih predaka na potomku, čiji ih izravni preci nisu imali ili se na njima nisu vidjele. Neki su evolucionisti te pojave objašnjavali kao vraćanje na prvotne uvjete (filogenetski atavizam). Primjer filogenetskog atavizma bila bi pojava pobočnih prstiju uz kopito konja, što upućuje na obnavljanje svojstava fosilnoga konja Hippariona. Analogno se tumačila i zečja usna i polidaktilija (višak prstiju) kod čovjeka. Danas se, međutim, atavizmu ne pripisuje toliko značenje. Najčešće su to pojave koje se mogu objasniti zakonima o nasljeđivanju recesivnih svojstava (što se javljaju tek kada je nositelj nekoga nasljednog svojstva homozigotan za recesivno svojstvo), ili je riječ o nepravilnostima u razvoju, uzrokovanima vanjskim utjecajem, zbog kojih se rađaju tipične nakaze. C. Lombroso i E. Ferri postavili su teoriju o tzv. rođenom zločincu, koja se pokazala neznanstvenom, a koju su iskoristili pojedini rasistički teoretičari, tvrdeći da je uzrok zločinu u nekim tjelesnim osobinama i značajkama zločinca, koje su stečene naslijeđem od bližih predaka ili atavističkim naslijeđem od dalekih predaka
