arsen (kasnolat. arsenicum < grč. ἀρσενıϰόν: auripigment), simbol As (arsenum), kemijski element (atomski broj 33, relativna atomska masa 74,92). Postoji u tri alotropske modifikacije: sivi arsen nalazi se u prirodi, krt je i metalnoga sjaja, provodi električnu struju; žuti arsen dobiva se naglim hlađenjem arsenovih para, mekan je poput voska, nepostojan, ne vodi električnu struju, djelovanjem svjetlosti i topline prelazi u sivu modifikaciju; amorfni arsen nastaje kondenzacijom arsenovih para na temperaturi 100 do 200 °C, tvrd je i crna sjaja. Arsen se može dobiti iz rude arsenopirita, FeAsS, zagrijavanjem bez pristupa zraka, pri čemu arsen sublimira. Tehnički se proizvodi iz otpadnih ruda iskorištenih za dobivanje drugih elemenata, i to prevođenjem u oksidni oblik te redukcijom arsenova oksida u elementarni arsen s pomoću ugljika. Upotrebljava se u poluvodičkoj tehnici i dodaje metalima da ih učini tvrdima, pa služi za pripravu slitina, posebno s olovom i bakrom.
Spojevi. U svojim je spojevima arsen trovalentan i peterovalentan. Većina arsenovih spojeva jaki su otrovi. Spoj arsena s vodikom, arsin, AsH3, izvanredno je otrovan plin, a nastaje često pri radu sa sirovinama koje sadrže arsen. Arsenov(III) oksid, As2O3, bijeli je prah bez mirisa, slatkasta okusa, slabo topljiv u vodi, jak otrov, služi za pripravu drugih arsenovih spojeva, u medicini, za bistrenje stakla, u bojadisarstvu, za konzerviranje drva i kože itd. Arsenasta kiselina, H3AsO3, s bazama daje soli arsenite, od kojih neki služe za tamanjenje štetočinja. Arsenska kiselina, H3AsO4, služi u bojadisarstvu i za pripravu arsenovih organskih preparata; njezine soli, arsenati, rabe se u bojadisarstvu, za konzerviranje drva i tamanjenje štetočina. Arsenov(III) sulfid, As2S3 (auripigment), služi kao pigment i za uništavanje gamadi. Neki arsenovi organski spojevi mnogo su se upotrebljavali u kemoterapiji sifilisa; danas su zamjenjeni manje otrovnim lijekovima (antibioticima).
