Árpád [a:'rpa:d], ugarski veliki knez (?, oko 845 – ? Obuda, ? 907). Sin Almoša, rodonačelnik ugarske vladarske dinastije, koja je po njemu dobila ime te vladala Ugarskom i zatim Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom do 1301. Isprva je bio poglavar jednoga od sedam madžarskih plemena. Prema onodobnim njemačkim i bizantskim izvorima bio je vrhovni vojni zapovjednik (madž. gyula), a vlast nad Madžarima dijelio je s Kurszánom, koji je bio vladar saveza sedam ugarskih plemena (glavni vođa, madž. kende). Nakon što su 895. Pečenezi potisnuli Madžare s njihovih staništa na Donu prema zapadu, pod Árpádovim i Kurszánovim vodstvom oni su 895. prešli Karpate preko prijevoja Verecke i naselili se u Panoniji, odakle su najprije potisnuli Bugare iz Velike ravnice i Erdelja, Franke iz Prekodunavlja (Transdanubija) te naposljetku Moravljane iz Gornje Ugarske (danas Slovačka). Nakon što je Kurszán poginuo 904., Árpád je izabran za vladara saveza sedam madžarskih plemena, odnosno velikoga kneza. Pod njegovim su vodstvom Madžari do 906–07. dokraja uništili Velikomoravsku Kneževinu i uspostavili vlast nad čitavom Panonskom nizinom. Prema anonimnom notaru kralja Bele III., pokopan je iznad izvora potoka u Óbudi (lat. Aquincum) kraj Budima. Nad njegovim je grobom kralj Stjepan I. sagradio crkvu. Naslijedio ga je sin Zoltan.
