Arhiloh (grčki Ἀρχίλοχος, Arkhílokhos), grčki pjesnik i vojnik (otok Par, oko 675. pr. Kr. – ?, oko 635. pr. Kr.). Uz Semonida i Hiponakta uvršten u helenistički kanon jambografa (→ jamb). Bio je sin bogatog aristokrata Telesikla, osnivača parske kolonije na otoku Tasu (645. pr. Kr.). Očuvani pjesnički fragmenti spominju pomrčinu sunca 6. travnja 648. pr. Kr. i bogatstvo lidijskoga kralja Giga. Vjerojatno je služio u vojsci u borbi protiv Tračana, a poginuo je u bitci protiv vojnika s otoka Naksa. Uz kultne pjesme poput himni i ditiramba pisao je i kratke oblike u različitim metrima (elegijski distih, jambi, troheji), redovito snažno obojene pjesnikovom osobnošću. Očuvani su samo odlomci, koji Arhiloha predstavljaju kao metričkoga, jezičnoga i sadržajnoga inovatora, podjednako sposobna za grubu, opscenu invektivu kao i za lirske intimne tonove. Po uzoru na elegiju stvorio je oblik epode, također sastavljen od parova nejednakih stihova. Ideja da ljubav za čovjeka nije sreća, već strahovito zlo koje ga spopada nemilosrdno poput bolesti i od kojega nema obrane, prvi se put javlja upravo kod Arhiloha. Nemoć smrtnika pred bogovima i sudbinom (ἀμηχανίη), opće mjesto antičke lirike, opsesivna je Arhilohova tema. Posebno se proslavio jampskim stihovima u kojima je, između ostaloga, bezobzirno napadao suvremenike. Legenda pripovijeda kako mu je nesuđeni punac Likamb uskratio ruku kćeri Neobule, pa mu se Arhiloh osvetio tako okrutnom porugom da su se i otac i kći objesili. Iznimno je zanimljiv, ali i pomalo zagonetan, lirski papirusni odlomak (objavljen 1974. god.) u kojem pjesnik živo pripovijeda o zavođenju Neobuline mlađe sestre. Uvijek nekonvencionalan, Arhiloh bezobzirno polemizira s općeprihvaćenim tradicionalnim vrijednostima: odlomak o odbačenu štitu i bijegu iz boja postao je omiljenim toposom kasnije književnosti. Arhiloh je prvi poznati europski pjesnik koji je u stihovima zabilježio osobno emotivno iskustvo. Snažno je utjecao na kasnije pjesnike, posebno helenističke, te na Katula i Horacija.
