Arheološki muzej Zadar, specijalizirana muzejska ustanova koja se sustavno bavi prikupljanjem, obradbom, istraživanjem i prezentacijom arheološke građe s područja sjeverne Dalmacije, posebice širega zadarskog područja. Osnovan je 1832. u Zadru kao dio Narodnoga muzeja, prvoga pokrajinskog muzeja općega tipa, proglasom austrijskoga carskog namjesnika u Dalmaciji Vettera von Lilienberga. Muzejska je građa prvotno bila smještena u tadašnjoj osnovnoj školi na položaju crkve sv. Tome, potom u gimnaziji u bivšem samostanu sv. Krševana. Za smještaj arheološke zbirke, odn. novoosnovanoga samostalnog arheološkog muzeja, 1880. započela se adaptirati rotonda Svetoga Donata. Građa je u nju preseljena 1893., a prvi stalni postav otvoren je 1897. Muzej je u Svetome Donatu djelovao do 1954., kada je preseljen u obnovljenu zgradu bivšega Zavoda sv. Dimitrija (danas Sveučilište u Zadru). Od 1974. smješten je u zgradi unutar obnovljenoga sklopa samostana i crkve sv. Marije, izgrađenoj 1972. prema projektu arhitekta Mladena Kauzlarića.
U muzeju se čuva više od 100 000 arheoloških predmeta, a u stalnome postavu izložene su: prapovijesna zbirka s arheološkim materijalom od razdoblja paleolitika do željeznoga doba, antička zbirka s predmetima koji ilustriraju život u sjevernoj Dalmaciji u doba Rimljana, te srednjovjekovna zbirka s arheološkim ostatcima iz VII–XII. st., od kojih se najveći dio veže uz materijalnu i duhovnu kulturu Hrvata. U sastavu muzeja su i dva dislocirana objekta: sklop bivšega samostana sv. Nikole u kojem su smještene preparatorska i konzervatorsko-restauratorska radionica, fotolaboratorij, knjižnica, odjel za podmorska arheološka istraživanja, odjel za pedagoško-andragošku djelatnost i crtaonica, te Muzej ninskih starina, područna arheološka zbirka sa stalnim postavom uređenim 1999. Muzej provodi sustavna, zaštitna i sondažna arheološka istraživanja na području sjeverne Dalmacije, a bavi se i izdavačkom djelatnošću: od 1959. izdaje godišnje glasilo Diadoru, a 2003–07. izdavao je godišnjak Asseriju.
