arabeska (talijanski arabesco: arapski).
1. Ures, plošan ili plastičan, sastavljen od kombinacija geometrijskih crta i stiliziranih biljnih motiva, isprepletenih u najrazličitijim varijacijama. Poznat je već u antičkoj dekorativnoj plastici, a tipičan je za islamsku umjetnost, koja otklanja prikazivanje ljudskog lika. Često je kombiniran s izrekama iz Kur’ana, polikromiran ili pozlaćen. Primjenjuje se kao dekoracija u arhitekturi, ćilimarstvu, drvorezbarstvu, iluminiranim rukopisima i sl. te na ukrasnim ili uporabnim predmetima. Arabeska se primjenjuje u vrijeme renesanse u Italiji, odakle se proširila na sve zemlje i održala se preko baroka, klasicizma i secesije do danas (s najviše fantazije razvila se u ornamentiranoj grafici).
2. U glazbi, kraća živahna skladba, protkana melodijskom figuracijom, ukrasima, prepletanjem melodijskih linija. Najčešće skladana za glasovir, počev od razdoblja romantizma (R. Schumann).
3. Poza klasičnoga baleta. Postojala je već u XVIII. st. a kodificirao ju je C. Blasis (1820). Jedna noga (noga oslonca) pružena je i stoji na podu, a druga (ravna) podignuta je na 90° unatrag. Tijelo zadržava ravan položaj a ruke se pružaju s dlanovima prema dolje, jedna u stranu a druga naprijed. Postoje četiri varijante arabeske te sa skokom i u okretu.
