struka(e): teorija književnosti | lingvistika i filologija

apokopa (grč. ἀποϰοπή: odsijecanje), izostavljanje krajnjega glasa, sloga ili dijela riječi. Npr.: hrvatski govorit’ (mjesto govoriti), ček’ me (mjesto čekaj me), ja b’ tebe nešto pito (mjesto ja bih tebe nešto pitao); latinski dic’ (mjesto dice); grčki par’ nen (mjesto parà nen) itd. Klasični pisci apokopu, aferezu i sinkopu ubrajaju u elipsu.

Citiranje:

apokopa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 12.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/apokopa>.