Antonije Diogen (grčki Ἀντώνιος Διογένης, Antṓnios Diogénēs), grčki prozni pisac (I/II. st.). Autor fantastičnoga pustolovnoga romana Nevjerojatne zgode onkraj Tule (Τὰ ὑπὲρ Θούλην ἄπιστα) u 24 knjige, od kojega je preostao samo sažetak i tri odlomka na papirusima. Pripovijedanje je obilovalo motivima karakterističnima za antički ljubavni roman (onemogućena ljubav, spletke neprijatelja, lutanja dalekim krajevima itd.), no čini se da je ljubavni zaplet bio zasjenjen živim opisom fantastičnoga putovanja koje je, među ostalim, vodilo i na Mjesec. Polifonijsko djelo u kojem se prepleću ljubavni, magični, aretalogijski i filozofski motivi u okviru pripovijesti koje sadržavaju druge potpripovijesti. Raznolike nevjerojatne kušnje junaka vjerojatno valja čitati alegorijski, u smislu pitagorovskog učenja o duši. Antonijev roman parodirao je Lukijan u Istinitim pričama, a utjecao je na Jambliha i Heliodora.