antiferomagnetizam

antiferomagnetizam (anti- + fero- + magnetizam), način magnetskoga uređenja krutine, pri čemu su magnetski momenti susjednih atoma usmjereni antiparalelno jedan drugomu tako da je ukupna magnetizacija u odsutnosti vanjskoga magnetskoga polja jednaka nuli. Postoji u većini anorganskih spojeva prijelaznih metala i rijetkih zemalja. Također je uočen kod nekih metala (Cr, Mn, itd.) i slitina. Grijanjem se takvo antiparalelno uređenje narušava, da bi potpuno nestalo iznad određene temperature, nazvane Néelova temperatura (T_N), po L.E. F. Néelu koji je 1936. predložio prvo objašnjenje antiferomagnetizma. Néelova temperatura je značajka pojedinog materijala (za MnF₂ je T_N = 67,4 K; za NiO je T_N = 520 K; za Cr₂O₃ je T_N = 310 K). Antiferomagneti pokazuju malu pozitivnu magnetsku susceptibilnost koja dostiže maksimum na T_N. Iznad temperature prijelaza antiferomagneti postaju paramagneti. (→ paramagnetizam)