Antifašistička koalicija, naziv za savezničke zemlje i vlade koje su se tijekom II. svjetskog rata borile protiv potpisnica Trojnoga pakta. Opseg Koalicije mijenjao se tijekom rata. Nakon njemačkog napada na Poljsku 1. IX. 1939., rat su Njemačkoj najavile Velika Britanija i Francuska, a njima su se pridružile zemlje Commonwealtha (Kanada, Australija, Novi Zeland, Južnoafrički Savez). Početkom 1941. u SAD-u je izglasan Zakon o zajmu i najmu, kojim je dopušteno praktički besplatno opskrbljivati Saveznike, čime se SAD jasno stavila na stranu Velike Britanije. Nakon njemačke agresije na SSSR (22. VI. 1941) i japanskog iznenadnoga napada u Pearl Harboru (7. XII. 1941) Antifašistička je koalicija znatno ojačala. Proširila se savezničkim sporazumom između Velike Britanije, SSSR-a i SAD-a, iako su u krugovima zapadnih Saveznika postojale ozbiljne dvojbe je li SSSR uopće poželjan kao saveznik. Prevladalo je mišljenje da je opasnost koju predstavljaju nacizam i fašizam neposrednija i veća.
Antifašistička koalicija učvršćivala se multilateralnim konferencijama i sporazumima tijekom rata: Atlantskom poveljom u kolovozu 1940., Deklaracijom o Ujedinjenim narodima od 1. I. 1942. koju je potpisalo 26 država, uključujući velike savezničke sile i Kinu.
Velik prinos Antifašističkoj koaliciji dao je i antifašistički pokret u Hrvatskoj, kao važan i najjači (uz bosanskohercegovački) dio jugoslavenskog antifašističkog pokreta.
