anorgazmija (an1 + orgazam), nemogućnost ili smanjena mogućnost i intenzitet postizanja orgazma unatoč primjerenoj spolnoj stimulaciji i osjećanju spolnoga užitka. Može biti primarna (ako osoba nikada nije doživjela orgazam), sekundarna (kada osoba prestane doživljavati orgazme ili ih najednom postiže veoma otežano, npr. nakon ulaska u menopauzu, podvrgavanja prostatektomiji) i situacijska (kada orgazam izostaje samo pri određenim seksualnim aktivnostima, npr. prigodom snošaja, ali ne i masturbacije), odn. cjeloživotna ili stečena. Procjenjuje se da oko 10% žena nikada nije doživjelo orgazam te da oko 1–4% muškaraca pati od nekog oblika dugotrajne anorgazmije (najčešće vezane uz tzv. odgođenu ejakulaciju). S obzirom da se većina ljudi tijekom života povremeno susreće s nekim oblikom otežanoga postizanja spolnoga vrhunca, anorgazmija se smatra poremećajem jedino ako traje dulje od šest mjeseci, događa se tijekom gotovo svakoga seksualnog iskustva i izaziva psihičke probleme. Uzroci joj mogu biti fizički (anatomska nepravilnost, ozljede, bolesti i ostali poremećaji u radu spolnih organa i/ili hormonalnog i živčanoga sustava, konzumacija alkohola, droga, pojedinih lijekova), psihološki (stres, tjeskoba, depresija, prethodna trauma, nezadovoljstvo partnerskim odnosom) i društveno-kulturni (odrastanje ili život u seksualno represivnom okruženju). Ovisno o uzroku, liječi se uglavnom farmakološki te seksualnom i/ili psihoterapijom.
