Andrić, Stanko, hrvatski povjesničar i esejist (Strizivojna, 27. I. 1967). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1993. francuski jezik i književnost te latinski jezik i rimsku književnost, a doktorirao je 1998. na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti disertacijom o Ivanu Kapistranu, koju je objavio kao knjigu Čudesa svetoga Ivana Kapistrana: povijesna i tekstualna analiza (1999). Usavršivao se u Rimu i Firenci. Od 1996. radi u Hrvatskom institutu za povijest – Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu (od 2020. kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju). Predavao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima te na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Bavi se srednjovjekovnom poviješću sjeveroistočnih hrvatskih krajeva, ponajprije crkvenom i kulturnom poviješću te poviješću naselja i plemićkih obitelji. Nizom radova, od kojih je dio sabrao u knjizi Potonuli svijet: rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju (2001), upućuje na fragmentarnu istraženost crkvene, društvenopolitičke, demografske, ekonomske i kulturne povijesti srednjovjekovne Slavonije i Srijema. Objavio je monografije Vinkovci u srednjem vijeku: područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti (2007) te o samostanima slavonsko-srijemsko-baranjskog područja (Rudina: benediktinski samostan sv. Mihaela Arkanđela, 2020; Grabovo i Bijela: benediktinski samostani svete Margarete, 2021; Srijemska Mitrovica: bazilijanski i benediktinski samostan sv. Dimitrija, 2022). Piše književnu prozu dorađenog stila te eruditskog i autorefleksivnog duha. Povijest Slavonije u sedam požara (1992), polazeći od požara kao događaja i kao metafore, literarizirana je povijest kasnoantičke i srednjovjekovne Slavonije, Enciklopedija ništavila (1995) zbirka je esejističkih natuknica i fragmenata u kojoj u dijalogu s enciklopedijskim žanrom propituje kulturne i povijesne fenomene, Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske (2000) sadrži dnevničku prozu, lirska prisjećanja, kulturološke oglede i osvrte, a Književne okolice: deset malih tekstova (2024) putopisne, biografske i književne crtice. U romanu Simurg (2005), koristeći autobiografske i mitološke motive, pripovijeda o sjećanju i zavičaju. Priredio je Izbor iz djela Baltazara Krčelića (1999) te autobiografiju Mijata Stojanovića Sgode i nesgode moga života (2015., s Dinkom Županom i Damirom Matanovićem), napisao pregled prirodnih i kulturnih lokaliteta Slavonija: sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih zanimljivosti (2004). Prevodi s francuskoga (npr. Rječnik uvriježenih mnijenja Gustava Flauberta, Izopačena perspektiva Annie Le Brun) i latinskoga jezika. Od 2001. glavni je urednik časopisa Scrinia Slavonica.
