analitička kemija, kemijska disciplina koja prirodoznanstvenim metodama prikuplja, obrađuje i tumači informacije o ispitivanome sustavu. Tradicionalno je to podrazumijevalo informaciju o identifikaciji i sastavu uzorka, ali se danas kemijska analiza promatra kao dio informatičkoga sustava koji na temelju fizikalno-kemijskih spoznaja o uzorku nastoji prikupiti što više podataka radi dobivanja optimalne informacije.
Status znanstvene discipline analitičkoj kemiji dali su T. O. Bergman i A. L. de Lavoisier, a W. F. Ostwald postavio je teorijske osnove te discipline djelom Znanstvene osnove analitičke kemije (Die wissenschaftlichen Grundlagen der analytischen Chemie, 1894). Prvi priručnici javljaju se krajem XVIII. st. i obrađuju analizu minerala i metala. Prvi opći priručnik Priručnik analitičke kemije (Handbuch der analytischen Chemie, 1821) napisao je Danac Christoph Heinrich Pfaff (1773–1852), a njemački kemičar Heinrich Rose (1795–1864) predlaže prvu klasifikaciju analitičkih skupina u djelu Priručnik analitičke kemije (Handbuch der analytischen Chemie, 1829). Njegov rad nastavlja C. R. Fresenius, koji u djelu Uvod u kvalitativnu kemijsku analizu (Anleitung zur qualitativen chemischen Analyse, 1841) postavlja modernu klasifikaciju elemenata po analitičkim skupinama, prihvaćenu u cijelome svijetu. Fresenius izdaje i prvi analitički časopis, Fresenius Zeitschrift für analytische Chemie (1862). J. von Liebig zaslužan je za uvođenje laboratorijske nastave analitičke kemije na sveučilište. On naglašava jedinstvo znanosti i nastave, a njegove su zamisli naišle na plodno tlo i u Hrvatskoj.
P. Žulić, autor Obće kemije za male realke, prvoga kemijskog udžbenika na hrvatskom jeziku (1866), organizira kemijski laboratorij na Prvoj realki u Zagrebu. Na Kraljevskome višem gospodarskom učilištu u Križevcima utemeljuje se 1860. laboratorij za analizu prehrambenih proizvoda. Na Sveučilištu se analitička kemija počinje predavati školske godine 1875/76. u sklopu netom osnovana Kraljevskoga Sveučilišnoga lučbenog zavoda. Prvi je profesor bio A. Veljkov. Nasljeđuje ga G. Janeček, koji 1882. objavljuje prvi znanstveni rad iz te discipline u nas i izdaje Rukovodnik za praktične vježbe u kvalitativnoj kemijskoj analizi neorganskih tjelesa (1883., 1907). I. Marek tehničkim usavršavanjem peći za organsku elementarnu analizu omogućio je napredak te analize u svjetskim razmjerima. Srećko Bošnjaković (1865–1907) potkraj 1880-ih otvorio je privatni laboratorij za analizu živežnih namirnica, a to je bio začetak Kraljevskoga Hrvatsko-slavonskoga zemaljskoga kemijsko-analitičkog zavoda u Zagrebu (1897).
Najstariji sveučilišni zavod za analitičku kemiju u Hrvatskoj utemeljio je 1919. V. Njegovan na Kemičko-inžinjerskom odjelu Tehničke visoke škole u Zagrebu (danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije). Njegova nasljednica, V. Marjanović-Krajovan, prva je žena koja je obranila doktorat tehničkih znanosti u nas. Treba spomenuti i Maricu Gyiketta-Ogrizek (1911–88) i njezin udžbenik Semimikro kvalitativna analiza koji je desetljećima bio jedini te vrste u Hrvatskoj. Analitička kemija kao kolegij farmakološkog studija uvedena je školske god. 1922/23., a predavali su je Ivan Fröschl, F. Bubanović, S. Miholić i G. Flumiani. Osnivanjem Farmaceutskoga fakulteta 1943. brigu o analitičkim disciplinama preuzima Katedra (danas Zavod) za analitičku kemiju. Utemeljenjem Kemijsko-tehnološkoga fakulteta u Splitu organizira se i Zavod (danas Laboratorij) za analitičku kemiju, kojemu je prvim predstojnikom bila Božena Pelech-Tucaković (1909–91). Osniva se i samostalan analitički zavod na sisačkim odjelima Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu. Samostalan zavod za analitičku kemiju na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu osniva se tek 1962. Prvim predstojnikom zavoda bio je Ladislav Filipović (1905–69), a nasljeđuje ga M. Herak. Laboratorij za analitičku kemiju postoji i na Prehrambeno-biotehnološkome fakultetu u Zagrebu, a kolegij analitička kemija predaje se i na Tekstilno-tehnološkome fakultetu i na Metalurškome fakultetu u Sisku, te na sveučilištima u Rijeci i Osijeku.
Razvoj instrumentalnih tehnika uz fizikalne i biokemijske tehnike detekcije, uvođenje računala i činjenica da su podatci analitičkih mjerenja temelj važnih odluka u medicini, zaštiti okoliša, razvoju materijala i osiguranju kvalitete procesa i proizvoda, dali su u XX. st. nov uzlet toj važnoj kemijskoj disciplini. Znanstveni prinos u tom području sve je veći, što se odražava i u velikom broju specijaliziranih i općih časopisa, od kojih su najpoznatiji Analytical Chemistry (Washington), Analytica Chimica Acta (Amsterdam), Analyst (London) i Talanta (London), u kojima objavljuju i hrvatski analitički kemičari.
