struka(e): teorija književnosti | povijest, opća | bibliotekarstvo

anali (lat. annales: ljetopisi), zapisi o glavnim povijesnim događajima, bilježeni kronološkim redom; pojam se uglavnom podudara s pojmom ljetopisa. – Anali se javljaju već u najstarijih civiliziranih naroda (Egipćana, Asiraca, Kineza i dr.). Na razvoj historiografije u zapadnoj Europi su izravno utjecali anali antičkoga Rima. U Rimu je od davnina vrhovni svećenik (pontifex maximus) imao dužnost redom bilježiti glavne događaje tijekom godine. Ti zapisci, objavljeni oko 123. pr. Kr. u zbirci od 80 knjiga pod naslovom Annales maximi (Annales pontificum), važan su izvor za najstariju povijest Rima. Povremeno se, već i u rimskoj antici, naziv annales pridaje i izrazito povijesnim djelima (Tacit). U srednjem vijeku pisali su ih uglavnom redovnici po samostanima. Među mnogobrojnim sačuvanim analima (Quedlinburški, Reimski, Fuldski, Praški i dr.) ističe se prijevod Annales regni Francorum (Laurissenses, Einhardi), najpouzdaniji izvor za povijest franačke države u razdoblju od 741. do 829.; također su jedan od najvažnijih narativnih izvora za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest, osobito zbog podataka o ustanku Ljudevita Posavskog i njegovu sukobu s hrvatskim knezom Bornom. − U moderno doba naziv anali često se daje različitim godišnjacima, revijama i povremenim publikacijama (Anali Historijskog instituta HAZU u Dubrovniku; Anali Jadranskog instituta HAZU itd.).

Citiranje:

anali. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/anali>.