američki engleski, inačica engleskog jezika kojom govore stanovnici SAD-a. Američki engleski obuhvaća niz dijalekata i govora, regionalnih i društvenih. Najprepoznatljivijim dijalektima smatraju se dijalekti istočne atlantske obale SAD-a, gdje su se nastanili prvi doseljenici iz Engleske, i to u Virginiju 1607. i Massachusetts 1620. Iako je granice pojedinih dijalekata nemoguće strogo odrediti, na istočnoj atlantskoj obali govore se tri glavna dijalekta: sjeverni (Nova Engleska, od Mainea do sjeverozapadnog dijela države New York, te sam grad New York s vrlo prepoznatljivim govorom), središnji (od New Jerseya do Delawarea) i južni, često zvan i južnjački (od Delawarea do Južne Karoline). Popularno se smatra da je govor zapadnog dijela Nove Engleske tzv. opći američki engleski. Zapadna obala i središnji dijelovi SAD-a nemaju izražene dijalekte, jer su se doseljenici nakon dolaska na istočnu obalu postupno selili prema zapadu. Općenito, dijalekti američkog engleskoga umnogome su zadržali obilježja jugoistočne i južne Engleske, odakle su i prvi doseljenici pristigli na američki kontinent u XVII. st., tako da se smatra kako američki engleski nije prošao daljnje faze razvoja svojstvene britanskome. Američkomu je engleskom svojstvena manje melodična intonacija od britanske inačice. Koristi se niži visinski raspon, a to uzrokuje dojam monotonije intonacije u usporedbi s britanskime. U izgovoru postoje mnogobrojne razlike; tipične su: glas r se nakon vokala zadržava kao u riječima door, flower, a u britanskome se gubi; otvoreni [α] britanskog engleskoga izgovara se kao [æ] u američkom, npr. u riječima bath, fast, aunt; glas t između vokala je zvučan, npr. u riječi metal. Razlike se uočavaju i u izgovoru pojedinih riječi, npr. schedule se u američkome izgovara sa [sk], a u britanskome sa [š].
Na leksičkoj razini postoje mnogobrojne riječi i izrazi svojstveni američkom engleskom. (→ amerikanizam)
