Alfons X. Mudri (španjolski Alfonso el Sabio), kastiljski kralj (Toledo, 23. XI. 1221 – Sevilla, 4. IV. 1284). Sin Ferdinanda III. koga je naslijedio na prijestolju 1252. Kralj Kastilje i Leona od 1252., i njemački car (car Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti) od 1257; nikada nije stupio na njemačko tlo niti bio okrunjen, pa se 1274. pod papinim pritiskom morao odreći naslova, što mu je oslabilo položaj u Španjolskoj. Ratovao protiv Maura i od njih osvojio neke krajeve ili pak njihove vladare prisilio na plaćanje danka (Granada); ugušio pobune plemstva; nakon raspri oko nasljednika na prijestolju, svrgnuo ga je drugorođeni sin Sancho (1282); umro je napušten. Bio je slab političar i vladar, ali je slavu stekao kao organizator španjolske kulturne sinteze i tvorac španjolskoga nacionalnog jezika. Uz vojne i državničke pothvate, posvetio se organiziranju sustavne istraživačke, prosvjetiteljske i izdavačke djelatnosti u svojem kraljevstvu. Namjera mu je bila proširiti u Kastilji opće znanje, iz tada poznatih znanstvenih disciplina, na razinu jačih kulturnih i znanstvenih sredina (npr. maurskoga dijela današnje Španjolske, katalonskih kulturnih središta i sl.). Radi toga je na svojem dvoru u Toledu okupio velik broj učenih ljudi iz raznih kultura (kršćane, Maure, Židove). Djela koja su ondje nastala na njegov poticaj i pod njegovim vodstvom, pa i uz njegov osobni udjel, dijele se na povijesna (Prva sveopća kronika ili povijest Španjolske – Primera crónica general o sea historia de España, 1270–84., i Velika i opća povijest – Grande e general Estoria, 1272–84), pravna (zakonik za cijelu zemlju Sedam stavaka – Las siete partidas, 1256–63., u kojem je sabrao dotad poznate zakone, ponajprije starorimske, i odredio model novomu državnomu ustroju; posljedica je tomu bila potiranje staroga vizigotskog prava i velika centralizacija države), znanstvena (matematika, medicina i dr., a posebice astronomija: Astronomske tablice – Tablas astronómicas alfonsíes, 1252., i Knjige o zvjezdoznanstvu – Libros del saber de astronomía), te na pjesništvo. Najvažnije su mu pjesničko djelo Pjesmotvori Svetoj Mariji (Cantigas a Santa María), gdje se nalazi 420 lirskih pjesama na galješko-portugiškome jeziku. Prozni tekstovi nastali prevođenjem, ili pak izvorni tekstovi, tvore korpus najstarijih klasičnih tekstova na kastiljskom jeziku. Važno je istodobno istaknuti da je Alfons X. Mudri u dokumentima latinski počeo zamjenjivati kastiljskim, a još prije nego je došao na prijestolje, naručio je prijevod orijentalne pripovijedne proze Kalila i Dimna. Naslovi citiranih djela nisu izvorni, nego su navedeni prema izdanjima djela Alfonsova kruga u XIX. i XX. stoljeću.
