Aleksandar Karađorđević, srbijanski knez (Topola, 11. X. 1806 – Temišvar, 3. V. 1885). Sin Đorđa Petrovića (Karađorđa). Od 1813–39. živio u Rusiji. Godine 1842. ustavobranitelji su ga, nakon tzv. Vučićeve bune, izabrali za srbijanskoga kneza. Za njegove vladavine donesen je Građanski zakonik (1844), osnovan Vrhovni sud (1846), reformirano školstvo, ojačala birokracija. U vanjskoj politici stvoren je plan za proširenje Srbije na susjedna područja (Načertanije Ilije Garašanina, 1844), za pomaganje Srbima u južnoj Ugarskoj za revolucije 1848–49. te za postupno okretanje prema Austriji. Kad je izgubio potporu ustavobranitelja, svrgnut je 1858. te je napustio Srbiju.
