Aleksandar III. Veliki (grč. Ἀλέξανδρος ὁ Μέγας, Aléksandros ho Mégas), makedonski kralj (Pela, 356. pr. Kr. – Babilon, 13. VI. 323. pr. Kr.). Sin Filipa II. i Olimpijade (kćeri epirskoga kralja), učenik Aristotelov. Kraljem postao nakon očeve pogibije 336. pr. Kr. Brzom akcijom učvrstio vlast u Makedoniji, s vojskom prodro u Grčku, koja se htjela obraniti od Makedonije, i u Korintu sazvao izaslanike svih grčkih država osim Sparte. Godine 335. pr. Kr. poduzeo pohod na Tribale i prodro do Dunava da bi zaštitio Makedoniju od upada sa sjevera. Zatim je ušao u Grčku (gdje je u njegovoj odsutnosti izbio ustanak) i razorio Tebu. Povjerio Antipatru 334. pr. Kr. upravu nad Makedonijom i Grčkom pa s 30 000 pješaka i 5000 konjanika krenuo na Perziju, prešao u Malu Aziju, pobijedio perzijsku vojsku kod rijeke Granika, a nakon toga gotovo cijela Mala Azija došla je pod njegovu vlast. Pošto je organizirao upravu u osvojenome području 333. pr. Kr., zauzeo je prijestolnicu Frigije Gordij (→ gordijski čvor), pobijedio Darija III. kod Isa, osvojio Feniciju i 332. pr. Kr. Egipat, gdje je osnovao Aleksandriju. Godine 331. pr. Kr. ponovno je pobijedio Darija kod Gaugamele u Mezopotamiji, osvojio Babiloniju i organizirao u njoj svoju upravu. Dobivši u Babilonu vojna pojačanja iz Grčke krenuo je na Perziju, razorio kraljevsku rezidenciju u Perzepolu i osvojio Mediju. Nakon Darijeve smrti mijenja politiku i osvetnički pohod protiv Perzije nastavlja kao nasljednik perzijskih vladara. Proglašuje Babilon prijestolnicom svog imperija, a to ga sukobljuje s Makedoncima. Pošto je osvojio istočne krajeve Perzije, 327. pr. Kr. napao je na Indiju, pobijedio kralja Pora i dopro do Biasa; zbog otpora vojnika morao je odustati od daljnjega prodiranja na istok i vratiti se kroz Beludžistan, dok je njegova flota pod zapovjedništvom admirala Nearha plovila uz obalu da bi našla put od ušća Inda do ušća Tigrisa i Eufrata. Po povratku iz Indije (324. pr. Kr.) spremao se poduzeti pohod na Zapad ne bi li preko sjeverne Afrike, Španjolske i Italije svojemu imperiju pripojio tada poznate zapadne zemlje, ali ga je u tome omela smrt. – Svojim ratnim pohodima, u kojima je njegova vojska prešla oko 18 000 km, stvorio je imperij kakav po prostranstvu dotad nije postojao. Njegova vojska, u početku makedonska, postupno se popunjavala najamnicima i Azijcima. Civilna uprava osvojenih krajeva ostavljena je domorodcima, ali su vojna vlast i financije prešle u ruke Makedonaca. Gradovi što ih je Aleksandar Veliki osnivao iz vojnih razloga omogućivali su prodiranje grčke kulture na istok; posljedice toga prodiranja osjećale su se nekoliko stoljeća nakon njegove smrti. Tako i prodiranje grčkog jezika, koji je potisnuo aramejski, jedan od jezika u Perziji. Osvajanjima Aleksandra Velikog ubrzao se razvoj trgovine, olakšan stvaranjem jedinstvene monete u državi i jednokovinskoga novčanog sustava koji je potisnuo druge novčane sustave grčkih trgovačkih središta i tješnje povezao sve zemlje od Gibraltara do Inda.
Njegova osvajanja zbližila su grčku i istočnu kulturu, afirmirala načelo univerzalne vlasti i ostavila duboke kulturno-povijesne posljedice u antičkoj povijesti. Nakon Aleksandrove smrti državu su podijelili njegovi nasljednici dijadosi.
