aktinomiceti (aktino- + grč. μύϰης, genitiv μύϰητος: gljiva) (Actinomycetales), »zrakaste gljive«, velika skupina (red) bakterija koje su jako raširene u tlu, gdje čine oko 50% svih prisutnih mikroorganizama. Imaju slabije ili jače izražen micelij, po čemu su prije bili uvrštavani među gljive. Nemaju ni prave jezgre ni mitohondrija, ali imaju staničnu stijenku, pretežito su nepokretni i gram-pozitivni. Skupljeni u kolonije, aktinomiceti čine prašnjave površine nepravilne konfiguracije te grudičaste ili glatke površine, često su raznoliko pigmentirani. Jedni žive u simbiozi, a drugi kao saprofiti; jedni uzrokuju bolesti na ljudima i životinjama, a drugi bolesti industrijskoga bilja (npr. krumpira). Najveći broj vrsta tipični su stanovnici tla, a karakterističan miris, koji se širi iz brazda netom razgrnute zemlje, potječe od njihovih specifičnih mirisnih tvari (npr. geosmin). Aktinomiceti se dijele u 3 por.: aktinomiceti (Actinomycetaceae), mikobakterije (Mycobacteriaceae) i streptomiceti (Streptomycetaceae). Vrste roda Actinomyces anaerobne su, većinom saprofitne, neke su čak patogene za čovjeka i životinje (Actinomyces izraeii, Actinomyces bovis, Actinomyces bandetii) te izazivaju bolesti aktinomikoze. Od roda Mycobacterium kao patogene i vrlo opasne ističu se vrste Mycobacterium tuberculosis, koja izaziva tuberkulozu, i Mycobacterium leprae, uzročnik lepre. Vrstama je osobito bogat rod Streptomyces (oko 150). Njihova metabolička svojstva imaju posebnu praktičnu važnost: u tijeku svojeg rasta luče antibiotike. Tako npr. Streptomyces griseus luči streptomicin, Streptomyces aureofaciens aureomicin, Streptomyces venezuelae kloromicetin, Streptomyces rimosus teramicin, Streptomyces fradiae neomicin. Oko 80% svih dosad otkrivenih antibiotika izlučine su streptomiceta.
