akcent (lat. accentus).
1. U lingvistici → naglasak.
2. U glazbi, isticanje jednog tona ili akorda. Metrički akcent periodički se pravilno ponavlja, njegova je učestalost temeljni kriterij pri svrstavanju tonova u taktove i određivanju mjere. Tonove obilježene u notaciji određenim znakovima za dinamički akcent (<, v, sf, sfz, fz) treba posebno naglasiti. Melodijski akcent ističe redovito najviše tonove melodije. Agogički akcent neznatnim produživanjem motivički važnijih tonova znatno pridonosi razumijevanju glazbenog teksta.
3. Istaknuti dio nekog teksta, govora; naglasak, težište, bit.