Afrić, Vjekoslav, hrvatski glumac i redatelj (Hvar, 26. VIII. 1906 – Split, 28. VII. 1980). Završio Državnu glumačku školu u Zagrebu 1927., glumio u Splitu, Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, član Drame HNK-a 1931–42. i jedan od osnivača, redatelj i glumac Dramskog studija 1932–34. Sa skupinom zagrebačkih glumaca 1942. odlazi u partizane, gdje organizira Kazalište narodnog oslobođenja. Poslije rata djeluje u Beogradu, gdje je 1947. osnovao Visoku filmsku školu i bio njezin direktor do 1950, a zatim je redoviti profesor na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu te rektor Univerziteta umetnosti u Beogradu do umirovljenja 1970. Glumio je u poratnom sovjetsko-jugoslavenskom filmu U planinama Jugoslavije (1946) Abrama Matvejeviča Rooma, na kojem je bio i asistent režije. Prema vlastitu je scenariju režirao prvi poslijeratni jugoslavenski igrani film Slavica (1947), u srpskoj produkciji, ali na hrvatskom jeziku i s radnjom smještenom u Dalmaciju za II. svjetskog rata, koji je u kinima postigao golemu gledanost. Povijesno važan, film je već u vrijeme premijere doživio kritike zbog naivne priče i nevješte izvedbe, nakon čega je Afrić režirao još svega dva podjednako kritički neprihvaćena igrana filma, Barba Žvane (1949), prema pripovijetci Drage Gervaisa, i Hoja! Lero! (1952), s tematikom iz slavenske prošlosti. Pisao je dramske tekstove i memoarske zapise.
