struka(e): zaštita okoliša

aerozagađenje (aero- + zagađenje), prisutnost stranih tvari u atmosferi. Strane tvari mogu biti npr. sumporni dioksid, sumporovodik, klor i drugi plinovi, magla (kapljice vode sa sumpornom kiselinom ili različitim organskim tvarima), čestice proizvoda izgaranja, ugljik, sitne silikatne čestice, pijesak (→ aerosol), a najčešće su smjese spomenutih tvari. Potječu iz prirodnih izvora (vulkani, močvare i sl.) ili su posljedica čovjekovih djelatnosti (industrijski uređaji, prometala, požari i sl.). Aerozagađenje se najviše očituje u gradovima, rudnicima i u području dosega dimnih plinova industrijskih postrojenja. Čovjeku otežava disanje i oštećuje mu dišni sustav uzrokujući bolesti. Zakonima i propisima o kakvoći zraka nastoji se aerozagađenje smanjiti ili posve ukloniti.

Citiranje:

aerozagađenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aerozagadjenje>.