Abdul Hamid II. (tur. Abdülhamit [abdylhami't]), osmanski sultan (Carigrad, 21. IX. 1842 – Carigrad, 10. II. 1918). Sin Abdula Medžida I. Na vlast došao dvorskim prevratom u kolovozu 1876. i pod pritiskom mladoturaka objavio novi ustav, ukinuo ga 1878., raspustio parlament i vladao apsolutistički. Za njegove je vladavine Osmansko Carstvo izgubilo dijelove teritorija u jugoistočnoj Europi (Srbija, Crna Gora, Rumunjska 1878), Maloj Aziji, sjevernoj Africi (Tunis 1881., Egipat 1882) i Sredozemlju (Kreta 1897). U državu je sve jače prodirao strani kapital, napose njemački, te strani politički utjecaj. U unutarnjoj je politici potirao svaku demokratsku i oslobodilačku djelatnost, te je zbog odnosa prema armenskom pitanju poznat kao krvavi sultan. Podupirao je panislamističke ideje, a istodobno propagirao i osmanizam, nastojeći pridobiti podanike za zajedništvo i jedinstvenost osmanske države nasuprot nacionalizmima pojedinih naroda Carstva. Pod pritiskom ustanka mladoturaka vratio je ustav 1908., a kad ga je 1909. pokušao ukinuti, svrgnut je i interniran u Solunu (do 1912), a potom u Carigradu.
