abdikacija (lat. abdicatio), službeno odreknuće od nekog položaja, dostojanstva, časti, prava. Pojam se najčešće odnosi na vladara koji se odriče prijestolja. Isti termin rabi se i za crkvene poglavare prigodom svojevoljnog napuštanja položaja što ga zauzimaju u crkvenoj hijerarhiji. Abdikacija može biti rezultat potpuno slobodne odluke, no vrlo često do nje dolazi pod pritiskom vanjskopolitičkih ili unutarnjopolitičkih okolnosti. Povijest bilježi mnogo slučajeva abdikacije, primjerice Karlo V. odrekao se španjolske krune (1555) u korist svojega sina Filipa II., predajući istodobno naslov cara Svetoga Rimskoga Carstva svojemu bratu Ferdinandu I.; Napoleon I. Bonaparte bio je prisiljen abdicirati nakon poraza od koalicijskih snaga 1814; Ferdinand I. Habsburški abdicirao je 1848., za revolucije u Habsburškoj Monarhiji, uz suglasnost dinastije i vojnoga vrha. Karlo I. Habsburški odrekao se 1918. sudjelovanja u državnim poslovima izbjegavajući formalnu abdikaciju, a svog se prava na prijestolje nije želio odreći ni nakon neuspješnih pokušaja da se vrati na prijestolje 1921. Iz crkvene povijesti najpoznatije su abdikacije nekoliko papa: Grgura VI. (1046), Celestina V. (1294), Grgura XII. (1415), Benedikta XVI. (2013).
