Abbagnano [ab:ańa:'no], Nicola, talijanski filozof (Salerno, 15. VII. 1901 – Milano, 9. IX. 1990), predstavnik pozitivnog egzistencijalizma. Po završetku studija filozofije u Napulju profesor povijesti filozofije na Sveučilištu u Torinu (1939–71). U djelima Abbagnano raspravlja o problemima i pitanjima filozofije egzistencijalizma i njezinih središnjih pojmova, ljudske egzistencije, slobode i izbora kao najviših čovjekovih vrijednosti. Razvijajući i produbljujući ideje M. Heideggera i K. Jaspersa, izgrađuje vlastitu koncepciju filozofije kao neprestana traganja i problematiku čovjekova položaja u svijetu. Abbagnanovo se zanimanje proširuje na niz interdisciplinarnih područja, pa tako u svojim djelima razmatra pitanja filozofije znanosti i religije, sukobljujući se s različitim strujama suvremenog mišljenja: pri tom se, osobito u poslijeratnom razdoblju, priklanja anglosaskom neopozitivizmu i pragmatizmu. U nas se njegovom filozofijom osobito bavila Heda Festini. Glavna djela: Uvod u egzistencijalizam (Introduzione all’esistenzialismo, 1942), Filozofija, religija, znanost (Filosofia, religione, scienza, 1947), Pozitivni egzistencijalizam (Esistenzialismo positivo, 1948), Povijest filozofije (Storia della filosofia, 1950), Filozofski rječnik (Dizionario di filosofia, 1960), Mudrost života (La saggezza della vita, 1985).
