a posteriori [~ ~o:'ri:] (lat.: iz potonjega, iz kasnijega, naknadno).
1. Po Kantu, sve ono što u našoj spoznaji potječe izvana, iz osjetne zamjedbe, iz iskustva. To je samo jedan čimbenik spoznaje i kao svoj protučlan (pandan) ima apriorne, tj. oblikovne funkcije svijesti (»čiste zorove« prostora i vremena, kategorije), koje Kant smatra općenito valjanima i nužnima, tako da one prethode svakom iskustvu.
2. U logici (zaključivanje a posteriori), induktivno zaključivanje, tj. stvaranje općenitoga suda na temelju više pojedinačnih provjera.
3. U običnom govoru aposteriornom se naziva ona tvrdnja koja se ne temelji na poznavanju izvornih (primarnih) činjenica nego na naknadnom uočavanju posljedica.
Suprotno a priori.
