Bjelovar, grad i središte Bjelovarsko-bilogorske županije; 24 392 st. (2021). Leži u južnome podgorju Bilogore, na 135 m visine, između Bjelovacke i Plavnice, pritoka rijeke Česme. Željezničkom prugom preko Križevaca i cestom preko Vrbovca povezan je sa Zagrebom (udaljen 80 km), a preko Virovitice s Osijekom. Grad je urbanistički zasnovan ortogonalno (graničarski tip) na mjestu četverokutne vojne utvrde iz XVIII. st. podijeljene u 36 blokova. Četiri središnja bloka oblikuju glavni gradski trg, uređen kao park, na kojem su barokna crkva sv. Terezije (1765–71), upravna zgrada Križevačke pukovnije s nizom arkada u prizemlju (danas gradska uprava), gradska vijećnica (1831; danas gradski muzej), pravoslavna crkva Sv. Trojice (1792–95), zgrada knjižnice te druge javne i vojne zgrade iz XVIII. i XIX. st. Utvrda je izvorno bila opasana bedemima i bastionima, koji su srušeni početkom XIX. st. zbog potreba širenja grada. Unutar ortogonalne urbanističke strukture nalazi se i secesijska zgrada sinagoge, danas Doma kulture, arhitekata Lava Hönigsberga i Julija Deutscha iz 1920. i stara zgrada tvornice Koestlin iz 1905., a izvan nje klasicistička zgrada gimnazije iz 1900. i Sokolski dom s elementima secesije arhitekata Dionisa Sunka i Martina Pilara iz 1912. Stanovnici su zaposleni u prehrambenoj (mliječni proizvodi i keksi), građevinskoj (vrata i prozori), drvnoj (iverica i namještaj) i metalnoj industriji (proizvodnja traktora, zupčanika, poljoprivredne mehanizacije, opruga; ljevaonica), prijevozu i trgovini, proizvodnom i uslužnom obrtništvu te upravi. – Prvi se put spominje 1420. kao sajmeno mjesto u župi Rovišće. Za osmanskih provala od 1540. do 1552. kraj je opustošen a stanovništvo raseljeno. Na karti Johanna Winklera iz 1639. pojavljuje se prvi put kao naselje (Wellovar), a na kasnijim kartama označava ga se kao stražarnicu s drvenom utvrdom; na karti Stjepana Glavača spominje se kao utvrda stražarnica Belovac (1673). Nakon prestanka izravne osmanske opasnosti potkraj XVII. st. utvrda se ne spominje. Današnji Bjelovar nastao je 1756., kada je odlukom carice Marije Terezije započela planska izgradnja grada. Godine 1758. sjedište je Đurđevačke i Križevačke pukovnije, od 1765. do 1783. sjedište Varaždinskoga generalata (nazivan Novi Varaždin). Status gradske općine (komuniteta) stječe 1772; od 1873. sjedište je Bjelovarske, a od 1886. Bjelovarsko-križevačke županije. Snažniji gospodarski zamah (obrt, trgovina, prehrambena industrija) započinje nakon puštanja u promet pruge od Križevaca do Bjelovara (1894), odnosno od Bjelovara do Kloštra (1900). Ukinućem županije 1923. Bjelovar gubi značaj administrativnog središta, pa se grad dalje razvija kao regionalno gospodarsko središte. Dana 7–8. IV. 1941. na bjelovarskom području izbila je pobuna nekoliko jedinica vojske Kraljevine Jugoslavije. Tijekom zauzimanja bjelovarske vojarne JNA u rujnu 1991. zarobljena je znatna količina vojne tehnike. Zapovjednik vojarne dignuo je u zrak dio skladišta eksploziva; u eksploziji je poginulo 11 hrvatskih vojnika. Na tom mjestu uređeno je spomen-područje.
