Martel [~te'l], Lucrecia, argentinska filmska redateljica i scenaristica (Salta, 14. XII. 1966). Studirala je u Buenos Airesu povijest umjetnosti, marketing i komunikologiju, a potom film na Escuela Nacional de Experimentación y Realización Cinematográfica (ENERC). Pozornost je privukla kratkometražnim igranim filmom Mrtvi kralj (Rey muerto, 1995), nakon čega radi na televiziji. Svjetski ugled postigla je trima igranim dugometražnim filmovima smještenima u rodnu Saltu – Močvara (La ciénaga, 2001), proglašena u nacionalnom odabiru 2022. za najbolji argentinski film uopće, Sveta djevojka (La niña santa, 2004) i Žena bez glave (La mujer sin cabeza, 2008) – u kojima poetskim stilskim postupcima postiže cjelovit, često snolik dojam na gledateljsku percepciju slike i zvuka (kritika obično ističe »taktilnost« njezinih filmova), a tematski propituje rodne i klasne odnose iz vizure samosvojnih i mahom socijalno privilegiranih protagonistica. Potvrdivši se kao ključna i iznimno utjecajna autorica u suvremenoj svjetskoj umjetničkoj kinematografiji, nakon dulje je stanke vlastitu poetiku i tematske interese razradila u povijesnoj drami Zama (2017), adaptaciji romana Antonija di Benedetta, u kojoj posredstvom snolike, počesto apstraktne priče o ambicioznom, no društveno nemoćnom kolonijalistu na tropskom rubu španjolskoga kolonijalnog carstva daje kritički komentar kolonijalizma. Svim je svojim filmovima i scenaristica. Režirala je multimedijalnu, koncertno-kazališnu produkciju Cornucopia islandske glazbenice Björk (2019).
