Benin (Bénin; Republika Benin/République du Bénin; do 1975. Dahomej), država u zapadnoj Africi, na sjevernoj obali Gvinejskog zaljeva; 114 763 km². Nalazi se između Toga (644 km) na zapadu, Burkine Faso (306 km) na sjeverozapadu, Nigera (266 km) na sjeveroistoku i Nigerije (773 km) na istoku.
Prirodna obilježja
Benin se pruža od obale Beninskog zaljeva (dio većega Gvinejskoga zaljeva) u unutrašnjost kontinenta do rijeke Nigera na sjeveru u duljini od 670 km. Obala, duga 121 km, široka 2 do 5 km, niska je, pješčana, obrubljena pojasom močvara i laguna u širini od oko 12 km. Iza tog pojasa pruža se plodna, brežuljkasta ravnica (La terre de barre) građena od lateritnih glina, s močvarnim depresijama. Na nju se prema unutrašnjosti nastavlja ravnjak (do 400 m visine) sa savanom, koji na sjeverozapadu prelazi u gorje Atakora (Atacora; 500 do 658 m), najviše u zemlji. U sjeveroistočnom dijelu Benin zahvaća plodnu dolinu Nigera, koji u duljini od 150 km čini granicu prema Republici Nigeru, a na krajnjem je sjeverozapadu nizina Gourma.
Benin leži u tropskom pojasu, između ekvatora i sjeverne (Rakove) obratnice. Klima se mijenja od ekvatorijalne na jugu, preko tropske vlažne u srednjem dijelu do tropske suhe na sjeveru; u južnom dijelu (oko 1000 do 1300 mm oborina) dva su kišna doba godišnje, a na sjeveru (890 mm) jedno (travanj–listopad). Srednje temperature kreću se na obali između 24 °C (kolovoz) i 27 °C (ožujak). Stalna je visoka vlažnost zraka. U suhom dijelu godine iz Sahare puše vrući, suhi vjetar harmatan.
Sjeverni dio zemlje pripada porječju Nigera s pritocima Sota, Mékrou i Alibori, a južni se dio odvodnjava u Gvinejski zaljev. Glavna je rijeka Ouémé (duga 450 km), koja utječe u lagunu Porto Novo. Najveća su jezera Nokoué (138 km²) i Ahémé (78 km²).
Obalni pojas mjestimice je pod bujnom tropskom šumom (palme) i plantažama kokosova oraha, a ravnjak u unutrašnjosti pod savanama, koje prema sjeveru prelaze u pustinjsku stepu.
Stanovništvo
U Beninu živi 10 008 749 st. (popis 2013; žene 51,1%). Gustoća naseljenosti iznosi 87,2 st./km². Više od 1/3 populacije živi na krajnjem jugu (od 90 do 1000 st./km²), na samo 5,4% površine; u središnjem dijelu gustoća naseljenosti iznosi 10 do 49 st./km², a na sjeveru 50 do 89 st./km². U Beninu živi više od 40 naroda, od kojih su najbrojniji Fon (39,2%, 2002), Adjara (15,2%), Yoruba (Nago; 12,3%), Bariba (9,2%), Fulani (7,0%), Somba (6,1%), i dr. Fon i drugi narodi skupine Ewe žive pretežito na jugu zemlje, na granici prema Nigeriji žive pripadnici naroda Yoruba, na sjeveru Bariba, Hausa i Fulbe. Službeni je jezik francuski, a od afričkih je najrašireniji fon. Stanovnici su kršćani (42,8%; rimokatolici 27,1%), muslimani (24,4%), pripadnici tradicionalnih vjerovanja (23,3%) i dr. Broj stanovnika Benina stalno ubrzano raste; početkom XX. st. na području Benina živjelo je 0,9 milijuna st., sredinom XX. st. 1,5 milijun (1950), a početkom XXI. st. 6,8 milijuna stanovnika (popis 2002). U posljednjem međupopisnom razdoblju porast broja stanovnika iznosio je 3,5% prosječno godišnje (3,2% u prethodnom međupopisnom razdoblju, 1992-2002), što je rezultat visoka prirodnog priraštaja (31,8‰ ili 3,2%, 2012). Natalitet, koji je vrlo visok, iznosi 40,2‰, mortalitet 8,4‰; vrlo je visoka i stopa mortaliteta dojenčadi – 76‰ (2012). Populacija Benina prema demografskim je kriterijima vrlo mlada; u dobi je do 14 god. života čak 44,9%, u dobi od 15 do 64 godine 52,5%, a u dobi od 64 i više godina samo 2,6% stanovništva (2012). Očekivano trajanje života za žene rođene 2013. god. iznosi 64,9 godina, a za muškarce 60,2 godine. Ekonomski je aktivno 41,5% stanovništva (2010); u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 45,1% zaposlenih, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 10,4%, a u uslužnim djelatnostima 44,5% (2012). Glavna su sveučilišta Abomey-Calavi (osnovano 1970. kao sveučilište Dahomej) i Parakou (osnovano 2001). U gradovima živi 46,6% populacije (2013). Glavni je grad Porto-Novo (264 320 st., 2013), ali predsjednik i većina ministarstava ima sjedište u Cotonouu (679 012 st.). Ostali su veći gradovi (2013) Parakou (255 478 st.), Godomey (253 262 st.), Abomey-Calavi (117 824 st.), Djougou (94 773 st.), Bohicon (93 744 st.), Abomey (67 885 st.).
Gospodarstvo
Benin je gospodarski nerazvijena zemlja iako je među vodećim afričkim proizvođačima pamuka (2011. siromašno je bilo oko 36% stanovništva). Godine 2013. ostvaren je BDP u vrijednosti od 8,3 milijarde USD; BDP po stanovniku iznosio je 805 USD. U sastavu BDP-a udjel je poljoprivrede joko 32% (pamuk, palmino ulje, orašasti plodovi), industrije 13% (proizvodnja tekstila i preradba hrane), a uslužnog sektora oko 55%. Godine 2013. vrijednost izvoza bila je 1,1 milijardu USD, a uvoza 1,8 milijarda USD; vodeći su vanjskotrgovinski partneri Kina, SAD, Nigerija i Indija. Javni dug iznosi oko 30% BDP-a (2013).
Promet
Benin je tranzitna zemlja za susjedne afričke države koje nemaju izlaz na more. Duljina željezničke pruga iznosi 578 km (2008); Cotonou–Parakou (437 km), Cotonou–Porto-Novo–Pobé (107 km) i ogranak za Grand Popo (34 km). U izgradnji je nastavak željezničke pruge od Parakoua do Niameya (Niger). Glavna luka Cotonou služi za domaći promet i kao tranzitna luka za Niger, Nigeriju, Burkinu Faso i Mali. Na rijeci Nigeru održava se redovita veza između pristaništa Malanville i Niamey (Niger); rijeka Ouémé plovna je 200 km od ušća. Benin ima 5945 km cesta (2013), od čega je 39% asfaltirano; cestovna je mreža najgušća u južnom dijelu zemlje. Međunarodna zračna luka Cotonou.
Novac
Novčana je jedinica CFA franak (CFA franc; XOF); 1 CFA franak = 100 santima (centimes).
Povijest
Najstariji tragovi ljudskog života potječu iz paleolitika. U doba kada su u XV. st. došli Portugalaci, koji su u tim krajevima nabavljali robove (Obala robova), Dahomejci, narod iz skupine Bantu, nastavali su južni i središnji dio zemlje. U to doba već postoje manje domorodačke državne formacije (Alada, Jakin). Početkom XVII. st. stvorene su na tom području dvije suparničke države: Abomey i Porto-Novo. God. 1671. osnovali su Francuzi na obalama Dahomeja uporište Ouidah. Tijekom XVIII. st. Dahomej se ujedinio pod dinastijom iz Abomeya i razvio u jaku ratničku državu, koja se prostirala od obale do teritorija Ašantija i Joruba. U XIX. st. na to su područje ušli Francuzi, Portugalci, Nijemci i Britanci. Francuzi su 1851. potpisali sporazum o prijateljstvu i trgovini s vladarom Porto-Nova, vazalom dahomejskoga kralja. Britanci su 1861. zauzeli grad Lagos (danas u Nigeriji). Ugovorima iz 1868. i 1878. Francuska je zaposjela obalno područje, a zatim u dva kolonijalna pohoda (1890. i 1892–93) osvojila Dahomej te proglasila protektorat i internirala posljednjega kralja Behanzina na Martinique. Pošto su ga 1894. zaposjele francuske snage, ušao je 1904. kao kolonija u sastav Francuske Zapadne Afrike. Ustanke i bune u prvim desetljećima XX. st. ugušile su kolonijalne trupe. Od 1945. zastupan u francuskome Parlamentu. Potkraj 1958. Dahomej je postao autonomna republika u Francuskoj Zajednici; Progresističku stranku Dahomeja smijenila je na vlasti 1959. Demokratska unija Dahomeja s premijerom H. Magom, koji postaje predsjednik države nakon stjecanja neovisnosti 1960. Loša gospodarska politika i etničke podjele uzrokovale su dugotrajnu političku nestabilnost. Između 1960. i 1972. bilo je šest državnih udara, a vlast je 1972. preuzeo Mathieu (poslije Ahmed) Kérékou koji je proglasio marksističko-lenjinističku državu. Nacionalizirao je veće kompanije i banke, ukinuo privatne škole i reorganizirao dotadanji francuski sustav uprave (1974); promijenio je potkraj 1975. naziv državi u Benin i uveo jednostranačje (Stranka narodne revolucije Benina, 1975). U tom razdoblju pogoršavaju se odnosi s Francuskom, osobito 1977., nakon neuspješna napada plaćenika na glavnu luku Cotonou. Nakon afričko-francuskog sastanka 1978., a posebno početkom vladavine Socijalističke stranke Francuske (1981), Benin se ponovno otvara prema Parizu. Nakon izbora 1980. i 1984. Kérékou je ostao predsjednik, a 1982. potisnuo je utjecaj krajnje lijeve frakcije (nazvane Les Ligueurs). Zbog društvenih nemira 1985. pojačava unutarnju represiju, a nakon demonstracija 1989. dopušta političke promjene. Kérékou je 1990. odbacio komunističku ideologiju i jednostranački sustav te dobrovoljno odstupio s vlasti, a naslijedio ga je Nicéphore Soglo, koji je oslobodio političke zatvorenike i potaknuo gospodarske reforme s osloncem na francusku pomoć. Porasla je nezaposlenost i političko raslojavanje (stvoreno je stotinjak stranaka) pa je na izborima 1996. vlast opet preuzeo Kérékou; reizabran je 2001. a na vlasti se održao do 2006. Potom predsjednik postaje Thomas Yayi Boni (reizabran je 2011). Gospodarska nerazvijenost i siromaštvo problemi su i početkom 2000-ih. Neuspjeli pokušaji nasilne smjene vlasti dogodili su se 2012. i 2013. Nakon pobjede na izborima u ožujku 2016. predsjednik je postao biznismen Patrice Talon (financirao je izborne kampanje predsjednika Yayija Bonija, 2012. sklonio se u Francusku zbog optužbi za korupciju i sudjelovanje u pokušaju državnoga prevrata, 2014. oslobođen je sumnji).
Politički sustav
Prema Ustavu od 2. XII. 1990. Benin je unitarna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i na čelu je izvršne vlasti. Biraju ga izravno građani za mandat od 5 godina, i na najviše 2 mandata. Izvršnu vlast provodi Vijeće ministara koje imenuje predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (Assemblée nationale), sa 83 zastupnika izravno izabrana za mandat od 4 godine. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast provode Ustavni sud (Court constitutionnelle), sa 7 članova imenovanih za jedan mandat od 5 godina te Vrhovni sud (Court suprême), čijeg predsjednika imenuje predsjednik republike za mandat od 5 godina. Administrativno je država podijeljena na 12 departmana. Nacionalni praznik: Nacionalni dan, 1. kolovoza (1960).
Političke stranke
Stranka beninskoga preporoda (Parti de la renaissance du Bénin – akronim PRB), osnovana 1992., liberalna je stranka. Nakon izbora 2003. vodeća je oporbena stranka. Savez za Benin budućnosti (Union pour le Bénin du futur – akronim UBF), osnovan 2002. Izborni je savez stranaka koje podupiru predsjednika države M. Kérékoua. UBF je osvojio vlast na izborima 2003.
