zajam (lat. mutuum), ugovor kojim se jedna strana (zajmodavac) obvezuje drugoj strani (zajmoprimcu) predati određen iznos novca, ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje nakon određenoga vremena vratiti isti iznos novca, odn. istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Za razliku od posudbe, gdje je posudovnik u obvezi vratiti istu posuđenu stvar, pa ju dotle drži samo u (nevlasničkom) posjedu, kod zajma stvari zajmoprimac predajom stvari postaje njezin vlasnik. Ugovor o zajmu jest dvostranoobvezatan, a može biti naplatan ili besplatan. Ako je naplatan, naknada se daje u obliku kamata; kod trgovačkoga zajma naplatan je po definiciji, pa zajmoprimac duguje kamate i onda kada one nisu ugovorene. Zajmoprimac ima pravo vratiti zajam prije određenoga roka, ali uz obvezu naknade štete. Ako je zajam dan namjenski, a zajmoprimac ga drukčije iskoristi, zajmodavac ima pravo raskinuti ugovor. Zajmodavac može odbiti predaju ugovorenoga predmeta zajma ako je mogućnost vraćanja neizvjesna zbog zajmoprimčevih imovinskih prilika, koje su nastupile nakon sklapanja ugovora ili zajmodavac za njih nije znao; no i tada je dužan ispuniti obvezu ako mu zajmoprimac dade odgovarajuće osiguranje. Zbog mogućih zlouporaba, često se zakonski ograničava visina ugovornih i zateznih kamata. Posebna je vrsta zajma → kredit.
