Vis, grad i luka na istoimenom otoku, Dalmacija; 1582 st. (2021). Leži uz sjevernu otočnu obalu. Ostatci utvrđenoga antičkoga grada Isse nalaze se na padinama brežuljka Gradine te na poluotoku Prirovu (nekropole, terme, kazalište, luka u moru). Značajniju i raskošniju gradnju grad je ponovno doživio u doba renesanse i baroka; ističu se palače Gariboldijeva, Gazarovićeva, Jakinova i Vukašinovićeva (Dojmi de Lupis). U XVII. st. Vis je bio utvrđen s četiri kule. Ranoromanička crkva sv. Jurja izgrađena je na mjestu starokršćanske crkve. U župnoj crkvi Gospe od Spilice, podignutoj oko 1500., čuva se rad G. Santacrocea. Crkva sv. Ciprijana izgrađena je u XVI. st., a barokizirana 1742. Nad rimskim kazalištem na Prirovu u XVI. st. podignut je franjevački samostan. U središtu je uvale austrijska utvrda Batarija iz prve polovice XIX. st. (danas je u njoj arheološka zbirka). Izvan grada ostatci su nekoliko engleskih utvrda s početka XIX. st. Središte je vinogradarskoga kraja (plavac mali, kurteloška, kuč, bugava); podrumarstvo (vugava i dr.). Ribarstvo. Turizam. Cestom je povezan s Komižom (udaljena 10 km). Brodske (katamaran) i trajektne veze sa Splitom te ljeti s Anconom. – Na području Gradine i na poluotoku Prirovu nalazilo se središte grčke naseobine, koju je početkom IV. st. pr. Kr. osnovao Dionizije Stariji iz Sirakuze. Antička Issa (Ἴσσα) bila je središte grčke kolonizacije na istočnojadranskoj obali, a već se u doba Dionizijeva sina započela politički i gospodarski osamostaljivati od grčke kolonije Sirakuze te djelovati kao samostalan polis (kovala je vlastiti novac, imala vlastito brodovlje, zakone, razvijenu trgovačku mrežu s kopnom te stroga urbanistička pravila razvoja grada). O planskoj izgradnji grada Isse svjedoče najbolje očuvane zidine iz helenističkoga razdoblja u Hrvatskoj, kao i nekropole na lokalitetima Martvilo i Vlaška njiva. God. 47. pr. Kr. Issa je izgubila samostalnost i postala rimski municipij te je nastavila živjeti kao dobro organiziran grad s termama i arenom. U srednjem vijeku grad Vis, kao i cijeli otok, mijenjao je vladare, a 1420. došao je pod vlast Mletačke Republike. Središtem otoka grad Vis postao je u XV. st., kada je vojska Ferdinanda I. Napuljskoga uništila dotadašnje središte otoka Velo Selo (1483), potom se stanovništvo iz unutrašnjosti otoka naselilo uz obalu. Grad se osobito snažno razvio u XVI. st. nakon gradnje crkve Gospe od Spilice, te spajanjem dvaju starijih naselja Kut i Luka. U istom su stoljeću hvarski plemići (Gazarovići, Lučići, Jakše) ondje izgradili obiteljske vile. Početkom XIX. st., za napoleonskih ratova,Vis je postao središte krijumčarske trgovine i gusarenja. God. 1811–15. nalazio se pod britanskom upravom, kada je bio izgrađen sustav utvrda (George III, Bentinck, Wellington, Robertson), a potom je bio pod habsburškom vlašću (do 1918). Nakon kratkotrajne talijanske uprave (1918–21), bio je u sastavu Kraljevine SHS. Za II. svjetskoga rata velik broj stanovnika Visa sudjelovao je u antifašističkoj borbi.