Veles, grad u srednjem Povardarju, Sjeverna Makedonija; 43 140 st. (2016). Leži na obalama Vardara u istoimenoj plodnoj kotlini, na prometnome pravcu Skoplje–Solun. U XIX. st. imao je oko 20 000 st. i bio je jedno od najvažnijih trgovačkih i obrtničkih središta Makedonije. Danas je industrijski grad s prehrambenom (mljekara), mesnom, tekstilnom, kemijskom, metalnom, kožarskom, elektrotehničkom, duhanskom i porculanskom industrijom. U obrtničkoj proizvodnji ističe se lončarstvo. Dobro očuvane tradicionalne makedonske građanske kuće (s čardacima) iz XIX. st. Među sačuvanim srednjovjekovnim spomenicima ističu se manastir s jednobrodnom crkvom sv. Dimitrija (XIV. st., obnovljena 1855) i crkvica sv. Nikole. Na temeljima starijih crkava podignute su u XIX. st. crkve sv. Pantelejmona, sv. Bogorodice i sv. Spasa. U Velesu je otvorena prva škola na makedonskom jeziku, prva gimnazija, kazalište i knjižnica u Makedoniji. Rodno je mjesto pjesnika Koče Racina. – U blizini Velesa nalazila se antička Bilazora (grčki Βυλάζωρα, Bylázōra, latinski Bylazora), peonski grad koji su za Filipa V. osvojili Makedonci. Od 168. pr. Kr. bio je pod vlašću Rimljana (mnogobrojni epigrafski spomenici). Doseljavanjem Slavena dobio je današnje ime, a turski povjesničar Hadži Kalfa i putopisac Evlija Čelebi spominju ga pod nazivom Kiprili (grad na ćupriji ili mostu), jer je bio izgrađen kraj mosta na Vardaru. Od 1946. do 1996. nazivao se Titov Veles.
