Bayonne [bajɔ'n], grad i luka u departmanu Pyrénées-Atlantiques, jugozapadna Francuska; 51 228 st. (2017). Leži na utoku rijeke Nive u Adour; od Atlantskoga oceana udaljen je 6 km. Razvio se u XIX. st. kao luka za uvoz ugljena iz Velike Britanije i izvoz drva iz šumovitog Landesa. Grad je poznat po Vaubanovim utvrdama (XVII. st.), gotičkoj katedrali Sainte Marie (XIII–XVI. st., s dva tornja dograđena u XIX. st.), građevinama u baskijsko-španjolskom stilu te muzeju baskijske kulture (osnovan 1924). U okolici se iskorištavaju ležišta prirodnoga plina (Lacq). Petrokemijska (umjetna gnojiva), aeronautička, elektronička, informatička, prehrambena industrija, metalurgija. Trgovačka (promet četiri milijuna tona, 2010) i ribarska luka (tuna). – U antičko doba Lapurdum. Smatra se da mu je sadašnje ime baskijskog podrijetla. Normani su ga 892. napali i opljačkali. Kao dio Akvitanije od 1152. pod Plantagenetima, sve dok u posljednjoj fazi Stogodišnjeg rata nije 1451. došao pod francusku vlast. U XVII. st. utvrđen. U njemu je (dvorac Marracq) 1808. španjolski kralj Karlo IV. abdicirao u korist Napoleona I. Bonapartea, a 1814. zauzela ga je engleska vojska u završnici napoleonskih ratova.
