Trnina (Ternina), Milka (pravo ime Katarina), hrvatska pjevačica, sopran (Doljnji Sip kraj Vezišća, 19. XII. 1863 – Zagreb, 18. V. 1941). Godine 1869. došla je u Zagreb k ujaku književniku J. Jurkoviću; studirala pjevanje kod Ide Wimberger i I. Zajca. Završila je Konzervatorij u Beču kod znamenitoga pjevačkog pedagoga Josepha Gänsbachera i kao njegova najbolja učenica bila nagrađena zlatnom medaljom. Debitirala je u Zagrebu 11. IV. 1882. Od 1883. bila je članica Opere u Leipzigu, od 1884. u Grazu, od 1886. u Bremenu te od 1890. u Münchenu, gdje je bila imenovana kraljevskom bavarskom komornom pjevačicom; od 1900. djelovala je kao slobodna umjetnica. Godine 1895. prvi je put gostovala u Londonu; u opernoj kući Covent Garden od 1898. do 1906. imala je 56 nastupa, a uloga Tosce 1900. u istoimenoj Puccinijevoj operi prokrčila joj je put u svijet. Sâm je Puccini smatrao da se »nijedna Tosca nikada nije približila Trnininoj«. U Zagrebu je u punoj slavi gostovala 1898., a 1899. nastupila je na Bayreuthskim svečanim igrama. Američku karijeru započela je 1896. u Bostonu, a od 1900. do 1904. pjevala je u Metropolitan Operi, u kojoj je imala 79 nastupa i gdje je 1901. bila prva Tosca, te 1903. Kundry u prvoj izvedbi Wagnerova Parsifala izvan Bayreutha. Blistavu dvadesetčetverogodišnju karijeru, u kojoj je ostvarila 65 uloga u više od 1200 nastupa, među kojima su i koncertni, bila je zbog bolesti prisiljena prekinuti na vrhuncu: posljednji je put nastupila na sceni 1. IX. 1906. u Münchenu. Nakon povratka u Zagreb bila je počasni profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a njezina učenica bila je i Z. Kunc-Milanov.
Trnina je bila izrazito suvremena i napredna umjetnica koju su jednako zanimale dramska, vizualna i glazbena komponenta, čime je, među ostalim, unijela revoluciju i u pristupu i u interpretaciji Wagnerovih heroina. Iznimne snage u izrazu, ostvarila je veličanstvene kreacije među kojima su se osobito isticale, uz Toscu, one u Wagnerovim operama Tannhäuser (Elizabeta) i Tristan i Izolda (Izolda).
