toplice, prirodni izvori mineralnih, odnosno termomineralnih voda (→ mineralne vode) te kupališta i lječilišta nastala oko njih. Još u doba antike oko takvih izvora bili su građeni i uređivani prostori za kupanje (bazeni i kade), o čem svjedoče ostatci i iskopine u mnogim svjetskim i hrvatskim prirodnim lječilištima (→ terme). Kupanje u takvim vodama preporučuje se kod mnogih bolesti, osobito kroničnih bolesti sustava za kretanje (reumatskih, ortopedskih, neuroloških bolesti), u stanjima nakon ozljeda i operacija na kostima i zglobovima te kod kroničnih upala ženskih genitalija (osobito s posljedičnom neplodnosti). Stoga su se u toplicama iz prvotnih lječilišta razvile suvremene medicinske ustanove kao rehabilitacijski centri, od kojih su neki specijalizirani za određene bolesti. U njima se osim tzv. prirodnih ljekovitih čimbenika (→ akratoterme; balneoterapija; peloidi) primjenjuju i drugi oblici liječenja (lijekovi, fizikalna terapija, različiti oblici dijetne prehrane i dr.). Boravak u ugodnoj i za određenu bolest prikladnoj klimi pripomaže u liječenju nekih psihičkih i psihosomatskih poremećaja (→ klimatoterapija ili klimatsko liječenje), ali i srčanih i plućnih bolesti. Nekadašnji ustroj toplica kao kupališnoga lječilišta sve više ustupa mjesto specijaliziranim bolnicama ili pak specijalnim ustanovama za zdravstveni turizam, gdje se provode terapijski i rekreacijski programi za pojedine skupine bolesnika, a osobito programi preventivnih mjera za jačanje zdravstvenog stanja ugroženih skupina stanovništva (npr. ugroženih od menadžerske bolesti). Ti se programi odvijaju i provode pod vodstvom i nadzorom medicinskog osoblja.
