spojnica

spojnica (-), pravopisni znak koji služi za isticanje povezanosti dijelova koje spaja i koji, prema tomu, čine novu, složenu riječ (strip-junak, spomen-dom), ili za povezivanje dvaju imena u jedno (Ana-Marija). Upisuje se i pri lomljenju riječi na kraju retka, prema slogovnomu načelu (književ-nik). Njezinu uporabu precizno reguliraju pravopisi u svakoj pojedinoj nac. pismenosti.