sovke (Strigiformes), red grabežljivih ptica s 2 porodice: kukuvije (Tytonidae) i sove (Strigidae). Kukuvije imaju krupnu glavu i srcoliko lice, duge su 23 do 57 cm. Nastanjuju raznolika staništa širom svijeta do nadmorske visine od 4000 m. Razlikuje se 16 vrsta, od kojih je 5 vrsta ugroženo. Kukuvija (Tyto alba) raširena je gotovo po cijeloj Zemlji.
Sove su čvrsta tijela, pokrivena mekanim, gustim i rahlim perjem, sive ili smeđaste boje poput drveta ili tla na kojem borave. Glava im je široka, okružena vijencem zrakasto poredanoga perja, oči su im okrenute naprijed, kljun im je kukast, pandže oštre. Sove su noćni grabežljivci, nečujna leta, izvrsna sluha. Hrane se miševima, pticama i člankonošcima. Neprobavljene dijelove (perje, kosti) izbacuju kroz usta u obliku kuglica, tzv. gvalica. Borave ponajviše u šumama, gnijezde se u dupljama drveća. Rasprostranjene su širom svijeta. Razlikuje se 189 vrsta, od kojih je 21 ugrožena. Poznat je sivi ćuk (Athene noctua). Veliki je lovac na glodavce mala ušara (Asio otus). Sova močvarica (Asio flammeus) prepoznaje se po žutim očima i malenim »uškama«; gnijezdi se po grmlju i u trski uz močvare. Pri kraju zime, za vedrih noći s mjesečinom, čuje se šumska sova (Strix butleri), koja se glasa slično zviždanju lokomotive. Ćuk jamar (Speotyto cunicularia) iz amer. prerija živi u rupama koje su iskopali stepski glodavci. Ušara (Bubo bubo), naša najveća sova (duga do 75 cm), smeđe je boje s crnim pjegama; na glavi iznad velikih narančastih očiju izrasla su dulja pera, koja strše poput ušiju. Gnijezdi se u pukotinama stijena, u dupljama drveća, a i na samome tlu. U travnju nese 2 do 3 jaja. Glasa se snažnim hukanjem. Hrani se manjim sisavcima, pticama, vodozemcima, gmazovima i većim kukcima. Boravi pretežito u gorskim šumama Europe i Azije.
