Santiago [santia'γo] (također Santiago de Chile), glavni grad Čilea i upravno središte istoimene regije; 5 342 292 st., Veliki Santiago 7 057 491 st. (2012). Leži na rijeci Mapocho, u tektonskoj dugodolini (Valle longitudinal) između Anda i Primorskoga gorja (Cordillera de la Costa), na 520 m apsolutne visine. Financijsko je i gospodarsko središte Čilea (50% industrijske proizvodnje zemlje). Uz prehrambenu, metalnu, elektroničku, kemijsku, drvnu i tekstilnu industriju, razvijena je preradba kože, proizvodnja papira, stakla, građevnoga materijala. Nekoliko sveučilišta; državno (osnovano 1738), katoličko (osnovano 1888) i tehničko (osnovano 1947), vojne akademije, znanstvene, umjetničke i kulturne ustanove daju mu ulogu kulturnoga središta; mnogobrojni muzeji. Staru gradsku jezgru u kolonijalnome stilu, stradalu u čestim potresima (osobito 1647., 1730), zamijenili su neboderi, reprezentativni trgovački, stambeni i drugi objekti. Santiago je poznato turističko središte i važno prometno čvorište, koje autoceste povezuju s obalnim područjem i ostalim čileanskim prostorom. Međunarodna zračna luka Comodoro Arturo Merino Benítez (15,3 milijuna putnika, 2014). – Osnovao ga je 1541. španjolski konkistador Pedro de Valdivia. Pod španjolskom vlašću bio je sjedište kapetanije (od 1574) i generalnoga kapetanata Čilea (od 1609). U borbama za čileansku neovisnost (1810–18) grad su 1817. oslobodili revolucionari te ga 1818. proglasili čileanskom prijestolnicom.
