Rab, gradić, luka i ljetovalište na jugozapadnoj obali istoimenog otoka; 364 st. (2021). Najstariji dio grada opasan je zidinama (XII–XIII. st.) koje su u XX. st. djelomično srušene. Romanika prevladava u urbanističkoj osnovi i najvećem dijelu graditeljskoga naslijeđa Raba. Najvažniji crkveni spomenici smješteni su na poluotoku, gdje sa svoja četiri zvonika i dijelovima gradskih zidina tvore jednu od najljepših arhitektonskih cjelina na Jadranu. Crkva sv. Marije Velike trobrodna je starokršćanska bazilika (druga polovica V. st.) pregrađena u XI. st. U IX. st. crkva je dobila ciborij nad glavnim oltarom (jedini in situ očuvani primjer predromaničkoga oltarnog nadgrađa na hrvatskoj obali). U unutrašnjosti su klupe iz 1445., grobnica obitelji Scaffa (rad A. Alešija, sred. XV. st.), a u luneti glavnoga portala Pietà (djelo Petra Trogiranina iz 1514). U drugoj polovici XVIII. st. unutrašnjost je barokizirana (oltarna slika u glavnoj apsidi pripisuje se slikaru M. Ponzoniju). Zvonik crkve sagrađen je u XII. /XIII. st. Ženski benediktinski samostan s crkvom sv. Andrije utemeljen je oko 1020; crkva je pregrađena potkraj XV., a unutrašnjost barokizirana u XVIII. st.; zvonik je iz 1181. Crkva sv. Ivana Evanđelista, izvorno starokršćanska trobrodna bazilika, bila je preuređena u romanici, kada su podignute crkvica sv. Katarine i crkva sv. Jurja. Crkva sv. Kristofora iz XV. st. preuređena je u gradski lapidarij. Na vrhu poluotoka smješten je samostan sv. Antuna Opata, osnovan potkraj XV. st. Na mjestu starokršćanske bazilike sv. Tome sagrađeni su 1573–78. crkva sv. Justine i benediktinski samostan rapskih pučanki (u crkvi se danas nalazi izložba crkvene umjetnosti). Romaničko-renesansni Knežev dvor (XIII. st.), gradski toranj sa satom (XV. st.). Potkraj XV. i početkom XVI. st. bilo je podignuto više palača (Dominis – danas hotel Grand, Nimira, Cassio, Crnota, Galzinga i Marinelis). Župna crkva sv. Terezije Avilske iz 1907. građena je vjerojatno po nacrtima H. Bolléa. U blizini samoga grada u Kamporskoj dragi nalazi se crkva sv. Eufemije (1237) s franjevačkim samostanom (1446) koji posjeduje vrijednu biblioteku, kulturno-povijesnu zbirku, lapidarij i galeriju slika fra A. Testena. U blizini su ostatci rimskoga ladanjskog imanja. Rab je rodno mjesto Ivana Krstitelja Rabljanina, fizičara i nadbiskupa M. de Dominisa te slikara S. Crnote. Turizam (od početak XX. st.); marina. Brodogradilište, psihijatrijska bolnica; talasoterapija. Radiopostaja. – Antički grad Arba, što ga u djelu Prirodoslovlje (I. st.) spominje rimski pisac Plinije Stariji te u djelu Geografska uputa (II. st.) grčki pisac Ptolemej, oblikovalo se za rimske vladavine u II. st. pr. Kr. Isprva rimska kolonija, u doba cara Augusta bio je uzdignut na rang municipija, poprimivši obilježja rimskih urbanih središta s javnim trgovima, građevinama, vodovodom, te okružen zidom i kulama. Od VI. st. bio je središte Rapske biskupije. Za bizantske uprave (VI. do XI. st.), isprva je bio ustrojen kao municipij, a slabljenjem središnje vlasti oblikovao se kao tipična srednjovjekovna autonomna komuna. Nakon kratkotrajne mletačke vlasti početkom XI. st., sredinom istoga stoljeća priznao je vlast hrvatskoga kralja. U razvijenom i kasnom srednjem vijeku bio je središte rapske komune, koja je obuhvaćala cijeli otok Rab, Novalju s Lunom na Pagu te niz manjih okolnih otočića. Od XI. do početka XV. st., zahvaljujući visoku stupnju političke autonomije, doživio je gospodarski i kulturni napredak, o čem i danas svjedoče romaničke i gotičke crkve te javne i privatne građevine. Osobit pečat rapskoj umjetnosti toga doba daju česti prikazi sv. Kristofora, koji je gradskim zaštitnikom postao nakon neuspjele normanske opsade grada 1075. Važan je pravni dokument statut zapisan početkom XIV. st. Dok je gospodarski i kulturni razvoj grada tekao nešto sporije za vladavine hrvatsko-ugarskih kraljeva 1358–1409., znatno se ubrzao u XV. st., kada je, nakon uspostave mletačke vlasti, uvelike uznapredovala rapska trgovina s objema jadranskim obalama. Od XVI. do XVIII. st. Rab je dijelio sudbinu ostalih komuna na istočnoj jadranskoj obali, koje su bile pod stalnom prijetnjom Osmanlija. U tom su razdoblju politički i vojni interesi Mlečana, koji su ratovali s Osmanlijama, nepovoljno utjecali na razvoj grada, čiji su stanovnici morali plaćati dodatne poreze i ratovati u mletačkoj vojsci (1571. jedna je rapska galija sudjelovala u Lepantskoj bitki). Od početka XIX. st. Rab je dijelio sudbinu cijeloga otoka, a ponovni gospodarski uspon započeo je u prvim desetljećima XX. st., kada je postao klimatsko lječilište i kupališno središte.
